Cijela Bosna i Hercegovina se bori sa problemom nezainteresovanosti mladih. Donji Vakuf je u ovom slučaju iznimka. Mladi u Donjem Vakufu su željni promjena i rade na rješavanju svojih problema. Imaju iste ciljeve, ali ih ostvaraju drugačije. Individualno, u radu sa jednom, ili više organizacija.
Takvi mladi su često prepoznatljivi na ulicama i već poznati sredini u kojoj žive. Međutim, koji su razlozi koji dovode do pasivnosti mladih ljudi? Na šta oni nailaze, kada pokušaju da izraze svoju volju, maštu, sposobnosti i slično. Kako ih motivisati da nastave raditi i poslije prvog pada?, samo su neka od pitanja na koje ćemo pokušati odgovoriti.
Šahza Karahodžić, bibliotekarka, dugogošnja radnica sa mladima na ovu temu kaže:
„Mladi imaju ideju, ali nemaju kome ili gdje predstaviti je, jer uvijek postoje “kočnice” koje njihovu ideju ospore, te na taj način oni postaju pasivni i obeshrabreni. Jedini, po mom mišljenju, odgovor na pitanje kako motivisati mlade da slobodno izraze svoje ideje – o bilo čemu što ih se tiće, a budimo realni sve ih se tiće, jer su oni ti kojima zemlja ostaje)- jeste omogućiti mladima da budu dio kvalitetne politike. Takva politika pratit će njihove potrebe i interese, dugoročno poboljšat će direktno njihov status i omugućiti “da se i njihov glas čuje” – kaže naša sagovornica.
Smatra, kako kvalitetna politika koja ih neće izostavljati, već naprotiv, dati im mogućnost aktivnog djelovanja u lokaknoj zajednici, doprinosi pružanju podrške mladima, te aktivira njihov postojeći potencijal i, daje im priliku da svoje ideje provedu u djelo, a dugoročno, mlade je potrebno poticati na osmišljavanje novih- svježih ideja.
-Biblioteke, vrtići, škole – osnovne i srednje su “mjesta” gdje mladi trebaju slobodno izražavati svoje ideje, mišljenja i stavove. Takva kontinuirana podrška djeci i mladima doprinosi otklanjanju pasivnosti kod djece, te dovodi do njihovog aktivizma i djelovanja u sredini u kojoj žive.“- naglašava Karahodžić.
U Donjem Vakufu postoje tzv. „mjesta“ koja mladima pružaju prostor i mogućnosti za rad. Elvir Draginović je ukoračio u život aktivizma prije par godina i to akcijom čišćenja rijeke Vrbas, sa Mrežom mladih Islamske zajednice Donji Vakuf. Dvije godine zaredom je među deset najboljih volontera u Bosni i Hercegovini.
„Veliki je broj mladih koji žele da grade i podržavaju svoju zajednicu. Moje okruženje su činili takvi ljudi, pa sam i ja postao željan iskustva i novog znanja. Reakcija društva na to je bila pozitivna, čak izenađujuća. Veliki broj akcija sam imao u posljednih pet godina, i u maloj sredini, kao što je naša, sve one su vidljive. Najveća prednost aktivizma/volontiranja su sticanje novih vještina, znanja u samim projektima, te upoznavanje i druženje kroz radionice, akcije, edukacije i slično. Upoznavanje cijele Bosne i Hercegovine, i njenih znamenitosti, tradicije, i kulture“ – ističe Elvir, diplomirani inžinjer saobraćaja.
Još jedna uspješna volonterka je i Emina Snaga, koja volontira već punih deset godina. Njena volonterska priča je započela 9. maja 2011. godine u Crvenom križu, najvećoj svjetskoj humanitarnoj orgnizaciji. Kako Emina napominje, njen razlog za priključivanje organizaciji je želja da bude koristan građanin lokalne zajednice, da svoje vrijeme ulaže u pružanje različitih vidova pomoći za dobrobit drugih. Prvo je ona postala dio Crvenog križa, a vrlo brzo je i on postao način njenog života.
„Kroz godine volontiranja, ono što me najviše motivira je osmijeh osobe kojoj se pomogne. Djeca me posebno dirnu, djeca i osobe treće životne dobi, najiskrenije se obraduju prilikom svake posjete njima, nekad za njih razgovor bude dovoljan da iza volontera ostanu nasmijani i sretni, svjesni da nisu sami u teškim danima kroz koje prolaze… Osjećaj zadovoljstva . poslije svake dobro odrađene aktivnosti je nešto što ispuni čovjeka pozitivnom energijom, motivira da radimo više i bolje, da sutra usrećimo više ljudi i pomognemo na način na koji smo u mogućnosti – kaže nam u jednom dahu Emina.
Naglašava, kako je tokom volontiranja učestvovala u velikom broju akcija i aktivnosti i svaka je posebno važna i korisna za lokalnu zajednicu. Ipak, formiranje Mobilnog tima za pomoć stanovništvu u periodu pandemije COVID-19. za nju predstavlja aktivnost od najvećeg značaja u posljednje vrijeme.
„Tokom rada mobilnog tima posjetili smo preko 1500 korisnika većinom treće životne dobi, bili im na usluzi za dostavu hrane, lijekova, odlaske ljekaru, odlaske u kupovinu, te naravno za razgovor, koji je mnogima u tim danima ustvari i bio najpotrebniji. Tada su i građani sami shvatili značaj volontera, te značaj Crvenog križa kao vodeće svjetske humanitarne organizacije “- ističe Emina, studentica treće godine Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta Tuzla odsjek za Logopediju i Audologiju.
Humani put Crvenog križa je usmjerio za nastavak rada na humanitarnom planu, logopediji. Mladi poput Emine se suočavaju sa raznim reakcijama i komentarima njihovih sugrađana. Često im takvi komentari mogu biti vjetar u leđa, a nekad i posve suprotno.
„Obzirom da je Donji Vakuf veoma mala sredina gdje se svi međusobno poznajemo, vrlo brzo sam u društvu postala poznata kao “Emina volonter”. Svi oni koji su znali mene, moje volontiranje, želju, trud i rad koji sam ulagala u svaku aktivnost i projekat u kojem sam učestvovala, iskazivali su riječi podrške i hvale, motivirajući me da radim više, da radim bolje, a da na greškama učim, da me riječi tipa onih “bolje džaba ležat, nego džaba raditi” ne dotiču previše, jer samo oni koji nisu iskusili čari volontiranja mogu reći tako nešto“- zadovoljno će naša sagovornica.
Značajnim smatra podršku Općine na čelu sa načelnikom, njoj, ali i svim drugim volonterima na svim akcijama. Kaže, da sve pozitivne priče, lijepe i humane, uvijek dobiju i podršku sredine.
– Volontirajte! Ako želite da vidite promjene u svojoj sredini, sami počnite da radite na njima, radite što više na sebi, izgrađujte se i neka vam uvijek kroz vaše volontiranje i životne puteve humanost bude glavna vodilja! Kroz volontiranje se odrasta, uči se sve ono što kroz redovno obrazovanje nećete imati priliku naučiti, nađite vrijeme za volontiranje, iskoristite prilike koje vam se pružaju. Ja volontiram, a ti? –poručila je Emina.
Volontiranje i aktivizam uistinu pomažu mladima da se izgrade kao ličnost i da nauče prave vrijednosti. Oni su odlična početna tačka i sredstvo koje mladi moraju iskoristi. Uz sve navedene koristi opisane u tekstu, volontiranje pruža mogućnost umrežavanja sa istomišljenicima s područja cijele Bosne i Hercegovine, a i šire. Mi se nadamo da će Donji Vakuf nastaviti proizvoditi uspješne mlade ljude, kao što su to, već danas, i naši sagovornici.
Ovaj projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj ( USAID).
Piše: Emina Softić
