Padne li euro, Njemačka će izgubiti oko dvije hiljade milijardi eura, odnosno svaki Nijemac izgubit će pola svoje financijske imovine! Na veliku štetu za Njemačku u slučaju raspada eurozone upozorio je Markus Krall, financijski stručnjak specijaliziran za rizični menadžment i jedan od pokretača inicijative da Europska unija dobije vlastitu agenciju za kreditni rejting, u autorskom članku u njemačkom tjedniku Focus.
Krall upozorava da se njemačka politička i privredna elita “kockaju” s novcem svojih građana ponašajući se kao špekulativni hedge fondovi. Američki hedge fondovi doveli su do posljednje globalne financijske krize 2008. godine, a oni funkcioniraju tako što se klade na financijskim tržištima. Ako pogode ishod, hedge fondovi zarađuju veliki novac. Ako promaše, nastaje ogroman gubitak i šteta. Krhko sidro stabilnosti Hedge fondovi rade s jako malo vlastita kapitala, a većinu sredstava koje ulažu posuđuju ili dobivaju kroz raznorazne financijske derivate. U biti, može se reći da većinom ulažu novac koji tek trebaju zaraditi. Cilj je s minimalnim ulaganjem kapitala ostvariti što je veću moguću dobit. A to nije ništa drugo nego najobičnije kockanje.
Nekoliko godina prije izbijanja financijske krize 2008. jedan je financijski stručnjak hrabro izjavio: “Kladim se, i vaša banka je hedge fond!” Tada su banke s gnušanjem odbile tu tvrdnju, pozivajući se da su one ozbiljne institucije koje pametno ulažu novac. Stvarnost ih je ubrzo demantirala kada je propast banke Lehman Brothers izazvala globalnu financijsku krizu i otkrila dotad nepoznate razmjere bankarskog kockanja s novcem štediša, ali i financijskih derivata koji su u biti virtualni novac. Danas je vrijeme da ponovno potegnemo to pitanje. Samo je adresat sada drukčiji. Tvrdnja glasi: Kladim se, i vaša je država hedge fond! I to vrijedi najviše za – Njemačku. Ova se zemlja odvažila na kockanje koje ima toliki obujam i potencijal da sprži više od polovice neto imetka Nijemaca – upozorava financijski analitičar Markus Krall.
Njemačka se danas predstavlja kao solidarna država koja pomaže onima koji su u krizi, njemačko gospodarstvo cvate, vlada u Berlinu iz mjeseca u mjesec bilježi sve veći višak u državnoj blagajni. Nisu li upravo zbog ovoga svi ljubomorni na Njemačku koja se gleda kao sidro stabilnosti i spasitelj Europe?
“Upravo u navedenome i leži problem. Naši donositelji političkih i ekonomskih odluka toliko su opijeni ovim površnim uspjesima da uopće ne vide koji rizici iza ovoga stoje i koji je razarajući potencijal ostavila desetogodišnja financijska kriza. Ti se rizici kristaliziraju u jednoj jedinoj okladi – uvjerenju da će euro opstati”, piše Krall.
Kao što se hedge fond Georgea Sorosa 80-ih godina prošloga stoljeća kladio na slom funte, danas se Njemačka kladi da euro neće propasti. “No postoji razlika: Soros je pogodio i zaradio milijarde jer se oslanjao na čistu ekonomsku analizu. Njemačka će svoju okladu s velikom vjerojatnošću izgubiti jer je utemeljena na manjkavoj analizi. Analiza se oslanja na političke želje, a ne na ekonomsku stvarnost”, upozorava Markus Krall. Poštivanje Maastrichta Euro je na rubu propasti jer on kao valuta može funkcionirati samo ako se sve članice eurozone drže pravila propisanih Ugovorom iz Maastrichta (javni dug 60 posto BDP-a, godišnji deficit 3% BDP-a), a toga se ne drži čak ni Francuska, druga najmoćnija sila eurozone, upozorava Krall. Pravila se pridržavaju samo Njemačka, Austrija, Nizozemska, Luksemburg. To dovodi do gomilanja dugova koji će postati neodrživi, a države ne provode strukturne reforme, osim Španjolske, smatra Krall. Sve te države uvjerene su u jedno – na kraju će sve to platiti Nijemci.
