Ajvatovica je najveća vjerska i kuturna manifestacija Bošnjaka koja trajno podsjeća na veliku pobožnost i požrtvovanost Ajvaz-dede u nastojanju da učini dobro djelo i pomogne ljudima. Legenda o Ajvaz-dedi i odlazak na dovište kod njegove stijene tradicija je koja vjekovima živi i prenosi se sa generacije na generaciju kod bosanskih muslimana.
Vrelo je dobilo ime Ajvatovica po Ajvaz dedi koji je došao u današnji Prusac, mjesto kod Donjeg Vakufa, sa vojskom sultana Mehmeda Fatiha , koji je poveo, četrdeset šejhova kad je pošao na Bosnu, pa kad je Bosnu posjeo, ostavio ih je po raznim mjestima .
Bio je učen taj dedo Ajvaz i težio je da opismeni svoj narod i načini svoje rodno mjesto ugodnim za život. Kroz Prusac teče rijeka Prensa , kako se nekada i samo mjesto zvalo, koja ni u to vrijeme nije bila za piće, brojni bunari nisu bili dovoljni za potrebe mjesta.
Predaja kaže da je Ajvaz-Dedo pod planinom Šuljagom, 6 km udaljenom od Prusca, u šumi našao snažan izvor. U blizini izvora nalazi se stijena duga 74m i visoka 30m. Stijena je bila prepreka vodovodu koji je dedo Ajvaz želio provesti do samog mjesta te je odlučio moliti Svevišnjeg da stijenu rastavi kako bi mogao provesti vodovod. Išao je 40 dana svako jutro na stijenu sabah namaz klanjati i dovu upućivati. Četrdeseto jutro, učeći Ku’ran poslije namaza, zaspao je Ajvaz dedo i sanjao kako su se dva ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je da je njegova dova primljena i stijena rastavljena i da je rascjep u klancu usmjeren ka kibli (Kabi u Mekki).
Razmak u ovoj stijeni je 4 m i kroz nju je dedo Ajvaz proveo vodovod drvenim cijevima (tomruci) položivši ih po površini zemlje i to je jedina razlika između tog i današnjeg vodovoda. Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz-dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda izvršio Šejh Hasan Kafi Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem-paša početkom 1785. godine. U Pruscu je 1931. godine napravljen moderan vodovod.
Narod je ovo vrelo nazvao po dedi “Ajvatovica” a stijenu “Ajvaz-dedina stijena” i u znak Božije blagodati ljudi su počeli pohoditi mjesto gdje se desilo raspuknuće stijene.
Zanimljivo je da se »pohod Ajvatovici« obavlja sedmi ponedjeljak po Jurjevu i ne vezuje se niti za hidžretski kalendar niti za jedan od dva bajrama.
Tradicionalni ceremonijalni dio Ajvatovice počinje paradom konjanika i pješadije. Bajraci, konji, tekbiri i ilahije su sastavni dio duha Ajvatovice. Povorka se približava šehidskim mezarjima iz doba sultana Fatiha i uči fatihu. Na Čardak-han povorka izbija u vrijeme sabah-namaza. Nakon klanjanja sabaha uči se i Ja'sin prusačkim šehidima i svim šehidima Bosne i Hercegovine.
