Evropska unija desetljećima je počivala na nepisanom pravilu: Njemačka je bila zadužena za ekonomiju, a Francuska za vojsku. Taj je dogovor sada prošlost, a uloge se dramatično mijenjaju. Dok se Njemačka sprema postati vodeća vojna sila Europe, politička ravnoteža na kontinentu se ljulja. Francuska se bori za očuvanje relevantnosti, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje istovremeno budi duhove prošlosti i nadu da bi osovina Berlin-Varšava mogla postati najčvršći bedem protiv Rusije, piše Politico.
Očekivanja od Berlina su ogromna. “Gdje god da idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme više odgovornosti”, rekao je Christoph Schmid, njemački socijaldemokratski zastupnik u obrambenom odboru Bundestaga. “Očekivanje je da će Njemačka konačno pojačati i uskladiti svoju ekonomsku težinu s obrambenom moći.” Vizija Njemačke s najvećom europskom vojskom, opremljenom najsuvremenijom tehnologijom, daleko je od slike kaotičnog Bundeswehra koji je godinama bio predmet ismijavanja. Ta nova vojna moć, vezana uz političku i ekonomsku snagu, stvara dominantnu Njemačku kojoj će se ostatak Europe morati prilagoditi.
Plan je da do 2029. godine Njemačka na obranu troši 153 milijarde eura godišnje, što je oko 3,5 posto BDP-a i predstavlja najambicioznije vojno širenje zemlje od ujedinjenja. Usporedbe radi, Francuska do 2030. planira dosegnuti potrošnju od oko 80 milijardi eura. Poljska pak već ove godine namjerava potrošiti 44 milijarde eura, odnosno čak 4,7 posto BDP-a, najviše u NATO-u.
Ovaj tektonski poremećaj osjeća se i u Bruxellesu. Jedan dužnosnik EU-a nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu “telurijskom”, odnosno golemom, dok je drugi diplomat bio izravniji: “To je najvažnija stvar koja se trenutno događa na razini EU-a.” Pitanje koje kruži hodnicima europskih institucija jest koliko će njemačko jačanje doista biti “europsko”.
Berlin gradi vojsku, ali prvenstveno za sebe
Odgovor se nazire u politici nabave. Berlin se snažno opirao ideji da Europska komisija dobije veće ovlasti u kupnji oružja i planira se oslanjati na nacionalne okvire, sustavno koristeći članak 346 Ugovora o EU koji zemljama omogućuje da zaobiđu pravila tržišnog natjecanja i favoriziraju domaće tvrtke. Ovaj pristup “Njemačka na prvom mjestu” već se provodi u praksi.
Interni dokumenti o nabavi pokazuju da se Berlin sprema kroz Bundestag progurati obrambene ugovore vrijedne 83 milijarde eura do kraja 2026. godine. To je tek početak, jer dugoročna “lista želja” Bundeswehra teži čak 377 milijardi eura. Znakovito je i kamo će taj novac ići. Manje od 10 posto novih ugovora odlazi američkim dobavljačima, što je preokret nakon godina u kojima je Washington bio ključni partner. Gotovo sav ostatak ostat će u Europi, a najveći dio u samoj Njemačkoj.
Nelagoda u Parizu
Ovakav razvoj događaja u Parizu se prati s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. Unatoč naporima predsjednika Emmanuela Macrona da poboljša odnose, nepovjerenje prema Berlinu u francuskim obrambenim krugovima ostaje duboko ukorijenjeno. “To je negdje između opreza i osjećaja prijetnje”, rekao je jedan francuski obrambeni dužnosnik. “Bit će teško raditi s njima jer će biti iznimno dominantni”.
Isti dužnosnik dodaje kako je njemačka industrijska i ekonomska moć jednako velika briga kao i samo naoružavanje. “Neće trebati napasti Alsace i Moselle”, našalio se. “Mogu ih jednostavno kupiti.” Osim povijesne nelagode, Francuze muči i kakvu geopolitičku ulogu Berlin namjerava igrati. “Još je nejasno što Merz želi učiniti”, kazao je jedan europski diplomat. “Njemačka će morati preuzeti širu ulogu na međunarodnoj razini, ali je nejasno kako.”