U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice (IZ) Višegrad i udruženja porodica nestalih “Višegrad 92” i “Žena – žrtva rata”, danas je obilježena 30. godišnjica stravičnih zločina nad Bošnjacima ovog grada.
S mosta Mehmed – paše Sokolovića u Drinu je spušteno 3.000 ruža u znak sjećanja na isto toliko nedužno ubijenih civila Višegrada.
Azmir Šabanović imao je 14 godina kada su majka i ostale zatočenice u školi Hasan Veletovac “kupile” njegov život od ratnog zločinca, zlatnim nakitom, a na današnji dan 1992. godine izgubio je oca.
“Danas je punih 30 godina kako živimo bez ljubavi roditelja, kako živimo bez nečeg najmilijeg. Uzeli su nam ga samo zato što smo ga zvali babo. Moji roditelji su me učili da ne mrzim i ja ne mrzim ljude bilo koje vjere i nacije, ali ja halaliti i oprostiti ne mogu”, kazao je Šabanović.
Tokom komemorativnog skupa naglašeno je da su u ovom gradu počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina tokom agresije na BiH, a da se još uvijek traga za oko 1.500 osoba.
Samo u živim lomačama u Pionirskoj ulici, u kući Sumbule Zeba te u naselju Bikavac u kući Mehe Aljića, živo je zapaljeno više od 140 civila, žena, djece i staraca, među kojima je i beba od dva dana koja nije uspjela dobiti ni ime. Najmlađa žrtva “žive lomače” na Bikavcu imala je samo godinu dana, a jedina koja je preživjela ovaj zločin je Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Danas je upriličen i obilazak mjesta zločina, a kući u Pionirskoj ulici otvorena je i spomen-soba kao trajni podsjetnik na jedan od najstravičnijih zločina počinjenih na tlu Evrope.
Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić ističe kako očekuje da konačno proradi savjest i da neko kaže gdje su posmrtni ostaci živo spaljenih civila, ali i ubijenih na drugim lokacijama u Višegradu
“Prošlo je 30 godina od živog spaljivanja bošnjačkih civila u Višegradu I do danas nije pronađena niti jedna kost, odnosno posmrtni ostaci živo zapaljenih civila iako su osuđeni ratni zločinci neki u Hagu, neki pred Sudom BiH. Ja mislim da treba da proradi savjest i da neko kaže napokon gdje su kako bi porodice ukopale svoje najmilije, pa makar to bila jedna koščica, kao što danas ja kopam od jetrve majku, gdje je ubijena kompletna porodica od moga djevera, jer nema nikog da je spusti u mezar.
Ja krivim vlasti općine Višegrad, one iz 92-95 godine, krivim našu vlast, međunarodnu zajednicu i sve koji su mogli narediti i do sada privesti i procesuirati one koji su planirali, naredili, a posljednji su oni koji su izvršili zločine”, kazala je Hasečić.
Uz godišnjicu zločina u višegradu, danas je klanjana dženaza na mezarju Stražište za dvije žrtve ratnih zločina, Smaila Aljića i Nefu Demir, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz jezera Perućac.
