Uz poskupljenja osnovnih životnih namirnica, nova godina donijela je još jedan udar na džepove građana, ali i preduzeća iz drvne industrije. Naime, cijene ogrjeva te industrijskog drveta, znatno su porasle, što uz poskupljenje električne energije donosi novu neizvjesnost.
Travnička firma, koja među rijetkima u ovom dijelu Evrope proizvodi latofleks letvice i ležaje, uglavnom za izvoz na strano tržište, te s oko 150 uposlenih i godišnjim prometom blizu 11 miliona maraka, zauzima važno mjesto u privredi SBK-a, proteklih se mjeseci, poput drugih drvoprerađivača, našla na udaru poskupljenja. Naime, osnovna sirovina – bukovi trupci, koje su uz znatno veće troškove, a zbog nedostatka na našem području prinuđeni uvoziti, dodatno je poskupjela.
“Sad je došlo do poskupljenja između 30 i 50%, zavisno od kojeg segmenta i dijela. Savladali smo taj prvi udar, cijenu sirovine. Sad imamo novi udar, opet nove priče, nove probleme, novi rizik”, kaže privrednik Dragan Gazibarić.
S druge strane, iz preduzeća koje upravlja srednjobosanskim šumama kažu da u novu godinu ulaze s nešto većim cijenama, a zbog toga i ograničenim planovima proizvodnje, ali da poskupljenja nisu drastična.
“Riječ je o neznatnom poskupljenju. Jer sa cijene ogrijevnog drveta od 61 KM po metru kubnom, na 63 KM. Razlozi su povećanje svih troškova repromaterijala koji se dešavaju općenito na svjetskom tržištu”, objašnjava Suzana Pajić, izvršni direktor za ekonomske, finansijske i komercijalne poslove ŠPD Srednjobosanske šume.
Pored poskupljenja ogrijevnog drveta, Bugojanci u novu godinu ulaze i sa skupljim grijanjem. Naime, Općinsko vijeće je usvojilo zahtjev Toplana da se, zbog poskupljenja troškova poslovanja i energenata, poveća i cijena grijanja.
“Ona je sada povećana za 15%. Po osnovu cijene energenata, mislimo da je to nešto minimalno i da je bilo jako bitno, jer isporučitelji nisu mogli opstati ako cijena ne bude promijenjena”, rekao je Miroslav Zelić, predsjedavajući Općinskog vijeća Bugojno.
A da bi opstali, građani, koji se sve teže nose s udarom poskupljenja, kažu, snalaze se kako znaju i umiju. I dok proizvođači tvrde da cijene uz repromaterijal diktira i poskupljenje struje, dotle drvoprerađivači zbog nedostatka sirovina, uprkos sigurnom tržištu i povećanoj potražnji, umjesto planiranog proširenja proizvodnje, strahuju od neizvjesnosti.
“Ne smijemno se upustiti u to. Strah nas sirovine, u biti sirovine zvanično nemamo. To je istina. Ne mogu uposliti 50 ljudi nemam sirovine. Da imam sirovine mogao bih uposliti 50 ljudi, otvoriti novu fabriku, nove pogone”, dodaje Gazibarić.
Novih investicija je sve manje, a cijene, koje svi usklađuju, sve više. Ostaje pitanje – hoće li se i kada s njihovim rastom uskladiti plate i penzije?
federalna.ba
