U Božiću je Bog toliko blizak čovjeku da želi biti jedan od nas, kaže fra Mirko Majdandžić, gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici, opisujući vrijednosti blagdana koji proslavljaju katolici širom svijeta. To je blagdan susreta Boga i čovjeka, ali i susreta ljudi.
– Ako mi ne uspijemo susresti ljude jedne s drugima, ako ne uspijemo susresti čovjeka s kojim živimo, onda od mog Božića nema gotovo ništa. Rezultat Božića treba biti da se ljudi bolje razumiju, da imaju više osjećaja jedni za druge. Božići i Bajrami ne mogu se ograničiti, oni se moraju prelijevati, kao nabujala rijeka dobrote koja ne poznaje nasipe i obale – kaže Majdandžić.
Iako su se u moderno vrijeme ljudi udaljili jedni od drugih, Majdandžić ističe da od njegove Fojnice i Vareša, do Bihaća, Livna ili Goražda, žive ljudi koji nisu dali da ih se zatruje mržnjom.
– Drugo su oni koji su se dali upregnuti u stranačku politiku pa moraju da šute jer će izgubiti posao, ali obični ljudi, oni su ostali bliski. Oni čestitaju jedni drugima i slave zajedno. Ja slavim Božić kao vjernik, a moj prijatelj musliman slavi sa mnom kao moj prijatelj, i bit će radostan sa mnom. A pozadine ovih političkih igara mi, obični ljudi, teško možemo znati – ističe Majdandžić.
Dodaje da u onom čemu svjedočimo ima predizbornih kampanja, raznih interesa, pa i sila koje su izvan BiH, a koje nam državi ne žele dobro.
– Može neko krojiti tamo neki globalni paket, ali moj odnos prema komšiji koji živi kraj mene, to ja krojim. Ja sam za to odgovoran i ja ću Bogu za to odgovarati. To je jednako i u kršćanstvu, i islamu, i židovstvu. Sebi ne bih smio dozvoliti da izgubim tu ljudskost koju je Bog ulio u nas – dodaje Majdandžić.
Pošteno uređenje
Iako je on davno okončan, rat u glavama ljudi koji su ga vodili nije završen, kaže fra Mirko, te dodaje da je on nastavljen u prividnom miru pa izgleda još gorim. Ističe da su u proteklih 26 godina oni koji su bili zaduženi da se uspostave mir, razumijevanje i bolji život za sve, radili suprotno.
– Sad ispada da je podjela jedino rješenje, jer stalno se potiho radilo da se život napravi težim, pa da ljudi na kraju kažu, hajde da se i podijelimo, samo da bude bolje. Ovo što nam je ponuđeno, nije život normalnog čovjeka u BiH i zato bi svako trebao nešto učiniti.
Ja kao vjerski službenik ne moram reći kakvo nam treba uređenje, ali moram isticati da ono mora biti pravedno i pošteno. Da svaki čovjek ima jednako pravo na svakom pedlju Bosne. To je pravedno, to je pošteno i jedino ispravno – poručuje fra Mirko Majdandžić.
Posebni Božići
Premalo je sam slaviti Božić, radost blagdana moraju osjetiti i oni koji žive pored kršćana, kaže fra Mirko. Bilo ih je mnogo mirnijih, svečanijih i s obilnijim trpezama, ali on posebnim i danas smatra ratne Božiće koje je proveo u opkoljenom Sarajevu, u postradaloj Dobrinji.
– Mi smo tamo imali svake godine ponoćku. Svih ratnih godina. To je gotovo nevjerovatno. Na nekoliko stotina metara ili maksimalno kilometar imaš linije s kojih te može pogoditi, a mi smo unutra, Hrvati i Bošnjaci, i zajedno slavimo – sjeća se fra Mirko Majdandžić.
