Tri čovjeka na nosilima iznose lijepu mladu ženu iz goraždanske bolnice. Žena je okupana krvlju. Teško ranjena, bori se za zrak, zadnjim trzajima guta pljuvačku i gubi svijest. Nešto kasnije, umire. Sa njom umire i nerođen plod njene utrobe, dijete u stomaku. U šestom mjesecu trudnoće, granata zla odnosi njen život i život nerođenog djeteta.
Žena je doktorica Dušanka – Dušica Vujasić i rođena je Beograđanka.
E ta žena, jedna je od heroina odbrane Bosne i Hercegovine za vrijeme agresije. Dušica je po profesiji stomatologinja. Došla je u Goražde 1983. godine sa suprugom Zvonkom. Dobila je posao u bolnici početkom 1984. godine. I tu je ostala do smrti.
Čudesna harizma doktorice Vujasić
A za Dušicu ljudi koji su je poznavali ne samo da imaju kurtoazne riječi hvale, svi oni govore o čudesnoj harizmi koju je posjedovala. I to je ono nešto nadnaravno, nešto posebno, nešto nestvarno, nešto što izdvaja one posebne od običnog puka. I mogla je Dušanka Vujasić otići iz Goražda, o da! Mogla je neokrznuto proći u ratu, itekako! Mogla se vratiti roditeljima u Beograd. Ova rođena Beograđanka imala je početkom ‘92. svijet pod nogama, i tako stručna i harizmatična, trebala je samo napustiti grad na Drini i Bosnu ratnu i sav taj svijet na koji se spremala izručiti kiša zla velikosrpske politike.
Ali, ne! Jednom prilikom kazala je novinarima, a to biješe na početku rata:
“Ovde sam, pre svega, zbog pacijenata i ljudi ovoga grada. I drago mi je što sam sa njima i što mogu pomoći ljudima u svakom pogledu, i kao stomatolog, i u drugim domenima. Ostaću sa njima. Bilo je prilike da sam mogla otići iz ovog grada, i sada ima mogućnosti za to, ali želim biti sa njima.“
A onda je uslijedila blokada grada. Onda je uslijedilo dešavanje tog nepatvorenog zla, koje je progovaralo granatama, snajperskim mecima, udarima VBR-a… Bilo je to zlo koje je glađu i žeđu morilo građane Goražda. Zlo koje je pritiskalo mjesto stiješnjeno između četničkih položaja. U to i takvo Goražde doselio se još bezmalo 50.000 nevoljnika, koji su pobjegli od četničkog noža i sigurne smrti.
I doktorica Dušica im je bila sve!
Pakao i Dušica u njemu
I medicinska sestra, i stomatolog, i psiholog, i motivator, i prijatelj, a onda je postala još više od toga. Postala je asistent ratnim hirurzima, postala je osoba koja u nehumanim uslovima pomaže prilikom amputacija udova, bez anestezije, ne bi li se ranjenicima spasio život.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
