Oni objašnjavaju da privatne troškove građana tokom izolacije ne snose kantoni, nego da se stavka pomenutog Zakona, u članu 47. odnosi na troškove sistema zdravstva koji provodi potrebne mjere, uključujući i karantin, odnosno izolaciju.
Iz ministarstva su detaljno pojasnili pojmove kućne izolacije i zdravstvene zaštite koji se pominju u Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti kako bi bilo jasnije zbog čega kantoni ne snose privatne troškove građana.
Člankom 11. tačka 9. citiranog zakona, kao jedna od posebnih mjera za spriječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, utvrđena je i kućna izolacija, a članak 47. istog decidno precizira uvjete provođenja kućne izolacije.
“Naime, kućna izolacija provodi se u svim slučajevima kada se na osnovu ocjene epidemiološke ugroženosti izoluju članovi obitelji za koje postoji sumnja da su oboljeli od zaraznih bolesti, a koja se mora isključiti kliničkim i dijagnostičkim metodama. O kućnoj izolaciji odlučuje nadležni kantonalni ministar na osnovu epidemiološkog izvješća nadležnog kantonalnog zavoda, uz konzultovanje stručnog ekspertskog tima nadležnog kantona u roku od 24 sata rješenjem protiv kojeg je dozvoljena žalba koja ne odlaže izvršenje. Kućna izolacija traje dok se zarazna bolest klinički i dijagnostički ne isključi.
Nadalje, stavkom (4) spomenutog članka, definirano je da troškovi kućne izolacije padaju na teret budžeta kantona.
Naprijed navedeno treba promatrati u kontekstu članka 13. stav (1) Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je precizirano da društvena briga za zdravlje na razini kantona obuhvata, između ostalog i mjere za osiguranje i provođenje zdravstvene zaštite od interesa za građane na području kantona, i to tačkom 10 – provođenje mjera zaštite stanovništva od zaraznih bolesti iz svoje nadležnosti suglasno propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti”, naveli su iz Ministarstva zdravstva FBiH.
Dodaju da kanton osigurava sredstva za ostvarivanje društvene brige za zdravlje, a sredstva iz budžeta kantona se raspoređuju u skladu sa Zakonom o izvršavanju kantonalnih budžeta.
“U kontekstu naprijed navedenog, potrebno je imati na umu i definiciju zdravstvene zaštite: Zdravstvena zaštita, u smislu zakona, obuhvata sistem društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje, te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, kao i primjenu zdravstvenih tehnologija”, rekli su.
Temeljem toga iz ministarstva tvrde kako je, “jasno da ne postoji zakonsko uporište za isplatu direktnih troškova osobe koja se nalazi u kućnoj izolaciji na teret sredstava kantonalnih budžeta, već su sredstva namijenjena sistemu zdravstva koji provodi navedene mjere”.