Rodno zasnovano nasilje kao globalni fenomen predstavlja najučestaliji oblik kršenja osnovnih ljudskih prava koji se dešava kako u svim zemljama svijeta tako i u BiH.
Nasilje nad ženama definirano je u skladu sa Konvencijom o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici Vijeća Evrope kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama, a predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode ili mogu dovesti do fizičke, seksualne, psihičke, odnosno finansijske povrede ili patnje za žene, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, prinudu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili u privatnom životu.
Nasilje u porodici i nasilje prema ženama nije privatna stvar, već je problem društva i lokalne zajednice.
U skladu sa zakonskim odrebama, Centri za socijalni rad imaju svoje obaveze i zadatke kada je u pitanju prepoznavanje rodno zasnovanog nasilja, njegovo prijavljivanje, sankcionisanje, zaštita, smještaj žrtve i pružanje podrške žrtvama nasilja.
Prijavu o nasilju u porodici ili nad ženama prepoznaju i podnose zdravstveni ili socijalni radnici, nastavnici i odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi koje u obavljanju svojih svakodnevnih dužnosti prepoznaju i saznaju za počinjene radnje bilo kojeg oblika nasilja.
Isto važi i za svakog pojedinca, jer nasilje u porodici i nasilje nad ženama nije privatna stvar. Tiče se svih nas.
U godini na izmaku, koju je obilježila pandemija koronavirusa, u medijima smo čitali i slušali o svakodnevnim izvještajima o broju zaraženih i umrlih, raznim aferama, predizbornim kampanjama, ponajmanje je bilo spomena o svakodnevnim problemima s kojima se inače susreću i bore građani, a naročito je bilo zanemareno nasilje u porodici i nasilje nad ženama, kojeg zasigurno pandemija nije usporila ili zaustavila.
Općina Donji Vakuf kao društveno odgovorna zajednica, podrškom i saradnjom sa JU Centar za socijalni rad Donji Vakuf i u 2020.godini radila je po ustaljenom programu u radu sa žrtvama nasilja.
„Kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju u BiH, pravni okvir koji uređuje pitanje nasilja u porodici u BiH su, prije svega, zakoni o zaštiti od nasilja u porodici te krivični zakoni u FBiH, RS-u i Brčko distriktu. Prema tome, policijski službenici su ovlaštena lica koja po zaprimanju prijave o počinjenom nasilju obavještavaju dežurnog socijalnog radnika. Po dolasku na mjesto događaja, odnosno u porodicu u kojoj je prijavljeno nasilje, poštujući sve kodekse i pravila, pokušavamo saznati uzrok problema, šta se desilo i da li se nasilje ponavlja. Takođe, da li je ugrožen ljudski život i zdravlje nekog od članova porodice, a posebno se pristupa problemu ukoliko su uključena i maloljetna lica, te ukoliko je potrebna liječnička intervencija i osiguranje liječničkog pregleda. U ovom slučaju, najvažnija je dobra procjena socijalnog radnika i policijskog službenika u odnosu žrtve i počinitelja. Bez obzira da li policijski službenici intervenišu, socijalni radnici upoznaju žrtvu o njenim pravima te je podsjećaju da treba i može ponovo tražiti pomoć Centra za socijalni rad. U narednim danima, i žrtva i počinilac bivaju pozvani u prostorije Centra kako bi se razgovaralo s njima o problemu koji je doveo do ovakvog čina“, kazali su na početku razgovora iz Centra za socijalni rad Donji Vakuf.
Nažalost, štetni stereotipi još uvijek su prisutni u društvu, zbog koje se žrtva srami priznati i prepoznati problem te isti prijaviti i istrajati u borbi. Sramota koju osjeća, te lažna slika savršene porodice koju svakodnevno gleda na profilima društvenih mreža, nerijetko spriječi žrtvu da prijavi nasilnika. Međutim, zbog aktuelne situacije u ovoj godini, mnoge žene su postale i žrtve ekonomskog nasilja. Brojni su problemi s kojima se susreću građani BiH, a rješenja još uvijek nema.
„Ovisno o procjeni socijalnog radnika i policijskog službenika, na razne načine se pristupa i žrtvi i počinitelju s ciljem pomoći i rješenja problema. Ukoliko procijenimo da bi zadržavanje u istom prostoru žrtve i počinioca mogla dovesti do ponovnog nasilja, žrtva se izmiješta iz prostora stanovanja ili se počinilac udaljava. Po odvođenju žrtve, i nakon ljekarskog pregleda, ovisno od pronalaska mogućnosti smještaja u sigurnu kuću, slobodnih kapaciteta kojima raspolaže lokalna zajednica, te članova uže ili šire porodice, zavisi da li će žrtva biti smještena u sigurnu kuću, sklonište, prihvatnu stanicu ili kod bližih srodnika. Nakon eventualnog smještaja, Centar za socijalni rad ima obavezu planiranja rada sa žrtvom, a drugi organi sa počiniocem nasilja.
Žrtva se često odluči na povratak počiniocu nasilja
„Ukoliko se nakon osnaživanja žrtva nasilja odluči na povratak počiniocu a što se u praksi najviše dešava, podršku žrtvi nasilja nakon povratka pruža mobilni tim sastavljen od stručnih radnika Centra (psiholog, pedagog, socijalni radnik). Podrška traje sve dok žrtva zajedno s mobilnim timom ne zaključi da za istom nema više potrebe. Centar za socijalni rad vodi evidenciju izrečenih zaštitinih mjera, te evidenciju o žrtvama i počiniocima nasilja. Pored toga, pratimo i izvršenje zaštitnih mjera i o tome obavještavamo sud, te se predlaže obustava, zamjena i produženje trajanja izrečene mjere.
Bosna i Hercegovina je u novembru 2013. godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, odnosno Istanbulsku konvenciju, čime je preuzela obavezu da zakonski uspostavi što efikasniji sistem prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama. Međutim, u proteklih sedam godina, djelimično je usklađeno domaće zakonodavstvo s Istanbulskom konvencijom.
Općinski sud u 2020-oj izrekao šest zaštitnih mjera
Na području Općine Donji Vakuf, Centar za socijalni rad vodi evidenciju o izrečenim mjerama. U godini na izmaku, 2020-oj, općinski sud je izrekao šest zaštitnih mjera od kojih neke mjere imaju maksimalan period trajanja od dvije godine, ovisno od težine počinjenog prekršaja, dok su neke mjere izrečene sa najmanjim periodom trajanja (mjesec do dva).
„U većini slučajeva radi se o mjerama udaljenje iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora u kojem su nastanjeni te zabrana vraćanja, kao i zabrana približavanja žrtvi nasilja. U jednom od slučajeva, izrečena mjera je obavezan psihosocijalni tretman uz zabranu približavanja žrtvi nasilja. Treba napomenuti da je u tri slučaja bilo prijave nasilja kod koje se nije nastavljalo sa daljom procedurom procesuiranja jer je postignut dogovor između žrtve i počionica nasilja“, kazali su nam u razgovoru iz Centra za socijalni rad Donji Vakuf.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Republici Srpskoj usvojen je 2019.godine i on je stupio na snagu 1. januara 2020. Godine. Međutim, u Federaciji BiH postoji inicijativa za izmjene i dopune Zakona o zabrani nasilja u porodici koja je još uvijek u fazi javne rasprave. Za žrtve, to je samo „mrtvo slovo na papiru“.
Šta učiniti ako ste žrtva nasilja u porodici?
Pozivi na SOS telefonske linije su besplatni i povjerljivi. SOS telefonska linija daje savjete, informacije te upućuje na službe za podršku porodici, savjetovališta, policiju, pravnike i bolnice širom BiH za ljude koji dožive, ili su doživjeli, nasilje u porodici.
Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Besplatno i anonimno možete pozvati i policiju na broj 122.
Tekst je nastao u okviru webinara “Izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju”. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.
