Knjigu je potpisalo više autora među kojima su dr. sc. Amir Kliko, prof. dr. Selmo Cikotić, prof. dr. Mesud Hadžialić, dr. sc. Kenan Dautović, general Fikret Ćuskić, brigadir Remzija Šiljak i brigadir Zijad Čaber.

Promociju su organizirali izdavači knjige, Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu-SBK iz Travnika i Udruženje 17. VKbbr iz Ključa. Knjigu su predstavili dr. sc. Amir Kliko iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA, prof. dr. Selmo Cikotić, dr. sc. Amir Ismić i generali Fikret Ćuskić i Mustafa Polutak.

Govoreći o tom djelu, dr. Amir Kliko navodi da je šest godina prije nego je započela agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu Jugoslavenska narodna armija izvršila veoma važne pripreme koje su joj u proljeće 1992. godine omogućile da veći dio naše domovine okupira bez značajnijih borbenih dejstava. Pod njenim pritiskom provedene su nakon 1986. godine reforme u Oružanim snagama socijalističke Jugoslavije koje su joj omogućile da kontrolira i upravlja sistemom rukovođenja i komandovanja republičkih teritorijalnih odbrana, ali i njihovim naoružanjem, opremom i brojnim stanjem. Iz tog razloga bosanskohercegovačko republičko rukovodstvo nije moglo izvršiti blagovremene, kvalitetne i potpune pripreme za odbranu Republike jer su mu bile “vezane ruke” nad vlastitom vojnom silom, Teritorijalnom odbranom. Tek s proglašenjem državne nezavisnosti u aprilu 1992. godine stekli su se uslovi za njeno preuzimanje što je žurno i učinjeno.

Formiranje Trećeg korpusa

– U ljeto iste godine Teritorijalna odbrana preimenovana je u Armiju Republike Bosne i Hercegovine, a do kraja godine formiran je i njen 3. korpus u srednjoj Bosni od kojega su aprilu 1994. izdvojene brigade iz lašvanske i vrbaske doline i od njih formiran 7. korpus. U sastav novoformiranog korpusa ušla je i izbjeglička 17. Slavna Krajiška brdska brigada – kazao je Kliko.

Prof. dr. Selmo Cikotić naglasio je da se, osim zavidnih borbenih rezultata, značaj 7. korpusa manifestira i u uspješnoj saradnji domicilnih i izbjegličkih jedinica što smatra rezultatom rada komande korpusa s borcima.

– Svi borci iz srednje Bosne osjećali su isto kao i Krajišnici i Jajčani da moraju osloboditi okupiranu teritoriju u Bosanskoj krajini što su i potvrdili borbenim dejstvima na području općina Jajce, Ključ i Sanski Most od kraja ljeta 1995. godine – kazao je Cikotić.

Kao najvažnije borbene rezultate 7. korpusa smatra oslobađanje Kupresa početkom novembra 1994., oslobađanje najvećeg dijela Vlašićkog platoa u najtežim meteo uslovima u martu 1995. i odbranu tek oslobođenog Ključa u oktobru iste godine.

– Borbenim dejstvima upravljalo se s prve linije. Komandant korpusa, njegov zamjenik, načelnici štaba, komandanti brigada, bataljona… komandovali su vojsci na terenu, a ne iz sigurne pozadine – zaključio je Cikotić.

Fikret Ćuskić objasnio je politički i strateški značaj oslobađanja Kupresa.

– Uključivanjem hrvatskih snaga u završnicu operacije oslobađanja Kupresa, prekinuta je njihova dotadašnja dvogodišnja saradnja s srpskim agresorom i uspostavljena kvalitetna saradnja s ARBiH koja je od ljeta 1995. omogućila objema stranama odlične borbene rezultate u Bosanskoj krajini. Oslobađanjem Kupresa značajno se i skratio logistički put ARBiH iz srednje Bosne do Splita na kojem do kraja rata nije bilo pljački kao u vrijeme dok je on išao preko Vran planine i Prozora. Oslobađanje Kupresa učvrstilo je vojničku i političku saradnju dviju država od koje su obje imale veliku korist – rekao je on.

Navjeća pobjeda ARBiH

Što se tiče oslobađanja najvećeg dijela Vlašićkog platoa s radiorelejnim čvorištem Opaljenik, Ćuskić je uvjeren kako je to najveća pobjeda ARBiH koja je, osim velike strateške važnosti, značajno podigla borbeni moral njenim borcima u svim korpusima. Kao i Cikotić, i Ćuskić smatra da su oslobađanje Kupresa i Vlašićkog platoa vrlo važne ratne prekretnice u korist ARBiH.

Kliko je pojasnio koliko je oslobađanje Kupresa bilo strateški važno za Hrvatsku.

– Oslobađanje Kupresa započele su jedinice 7. korpusa 21. oktobra 1994. godine. Do 30. oktobra ovladale su najvažnijim zemljišnim objektima za oslobađanje grada i razbile sve snage 2. krajiškog korpusa VRS na kupreškom bojištu među kojima je bila najzančajnija 7. mehanizovana brigada iz Šipova koja se našla u potpunom rasulu. Tek tog predzadnjeg oktobarskog dana, kada su ocijenile da je srpska vojska na Kupresu već poražena, hrvatske snage su se iz pravca Rilića i Šuice pridružile ARBiH u zvršnom činu oslobađanja gradića Kupres. U mjesecima nakon toga, hrvatske snage su se usmjerile pravcem prema Šipovu i Glamoču. Uspješno su izvele nekoliko operacija koje su stvorile mogućnosti za izvođenje operacije Oluja koja ne bi bila izvediva da ARBiH nije godinu dana ranije omogućila oslobađanje Kupresa. To su operacije HV-a: Zima 94, Skok-1, Skok-2 i Ljeto 95. Sve one izvedene su na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine uz saglasnost njene Vlade što prisustvo HV na njenom teritoriju čini legitimnim. Knin je oslobođen glavnim pravcem: Kupres-Glamoč-Bosansko Grahovo-Knin. Sedmi korpus ARBiH, svojim oslobađanjem Kupresa, stvorio je prvu i najznačajniju pretpostavku za uspješnost Oluje – zaključio je Kliko.

FENA