Divljač je podložna raznim oboljenjima, a neke zarazne i parazitarne bolesti može prenijeti na domaće životinje, pa i na ljude. Za većinu bolesti divljači u prirodi ne postoji efikasan način liječenja, ali se raznim mjerama širenje oboljenja može znatno smanjiti.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) ističe da se oboljenja kod divljači mogu otkriti osmatranjem lovišta, odnosno divljači.

Stručnjaci INZ-a su priredili letak o oboljenjima divljači sa osnovnim informacijama za lovce u kojem su navedene osnovne opasnosti i mjere koje treba poduzeti kada su u pitanju obavezne mjere zaštite, bolesti pernate divljači, bolesti zvijeri, divljih svinja, srna, jelena, divokoza te zeca. Opisane su najčešće bolesti, kao i posljedice koje one mogu imati..

Dok je zdrava divljač pokretna, plašljiva i bježi na najmanji znak opasnosti, bolesnu divljač je lako uočiti, zbog vidljivih tjelesnih deformacija, izraslina, napetog trbuha, neobičnog ponašanja i pokreta.

U lovištu se može naći uginula divljač, koja se otprema najbližoj veterinarskoj stanici ili veterinarskom fakultetu uz obavezne mjere zaštite, navode iz INZ-a. Svaki lovac je dužan, putem lovačkog udruženja ili pojedinačno, da prijavi sumnju o zaraznoj bolesti veterinarskoj inspekciji ili veterinarskoj stanici.

Lovci, po naređenju inspekcije, uklanjaju iz lovišta zaraženu divljač, a pod stručnim nadzorom vrše zakopavanje, dezinfekciju i dezinsekciju.