Međutim, i tada, kao i sada, malo je onih koji razumiju i kojima je jasno šta je to uradio naučnoistraživački tim, uglavnom sačinjen od studenata doktorskog studija na ovom fakultetu, koji su uradili većinu posla na izoliranju soja pod supervizijom prof. dr. Tuefika Goletića, šefa Laboratorije za molekularno-genetička i forenzička ispitivanja.

– Dobili smo replikativan virus koji se može koristiti za dalja istraživanja, kao polazna osnova za kreiranje vakcina ili ako ništa drugo, u kontekstu procjene vakcine koja je ili koje će biti na tržištu – da li i na koji način ona pokriva i ovaj naš izolirani soj – objašnjava Goletić.

Sve što smo mogli sa opremom koju imamo uradili smo

Za one kojima i dalje nije jasno, u Laboratoriji za molekularno-genetička i forenzička ispitivanja Veterinarskog fakulteta u Sarajevu već nekoliko mjeseci čuva se replikativan virus koji se umnožava u kulturi stanica i koji može izazvati infekciju, pa se u radu sa njim, napominje Goletić, moraju koristiti najviše sigurnosne mjere zaštite.

– Mi taj virus uvjetno rečeno održavamo u životu i umnožavamo ga preko staničnih kultura da bismo zadržali odgovarajuće virusni titar (koncentracija virusa).

U međuvremenu naučni tim sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu uradio je još tri izolata iz kliničkih uzoraka, a neki su uzeti i od ljudi koji su došli iz drugih država. Ono što bi sada trebalo uslijediti je rad na biološkim karakteristikama.

– Virus bi sada trebalo stavljati u kotekst imunih stanica i vidjeti na koji način one reagiraju u dodiru sa njim. Rado bismo krenuli dalje sa istraživanjem, ali nemamo potrebnu opremu. Uprkos činjenici da je Zastupnički dom Parlamenta FBiH donio rezoluciju kojom na neki način nalaže nadležnima da pomognu napore Veterinarskog fakulteta, pomaka nema. Ono što smo do sada uspjeli uraditi, u smislu povećanja i unapređenja dijagnostičkog kapaciteta, možemo zahvaliti samo entuzijazmu pojedinaca, poput Gorana Čerkeza, pomoćnika ministra u Federalnom ministarstvu zdravstva, koji je svojim autoritetom na neki način uspio osigurati dijelove opreme, opet preko UNDP. Nažalost, u BiH nema sistemskog rješenja za podršku naučnim istraživanjima, a to bismo trebali podhitno riješiti, jer imamo naučni potencijal, i to ne samo na Veterinarskom fakultetu.

Kaže kako su im u junu u trenutku izolovanja “bosanskog soja” virusa jedino pomagale međunarodne organizacije, poput Agencije za atomsku energiju, koja je osigurala jedan dio opreme, te UNDP, koji su, kroz “Program podrške” donirali hemikalije. Sve drugo, ističe Goletić, Veterinarski fakultet sam je osigurao.

– Izolaciju smo napravili u uvjetima biosigurnosti, tzv. Biosafety Level 2 plus. Međutim, za ovakav virus ipak bi trebalo postojati Biosafety Level 3 laboratorija, prije svega zbog zaštite ljudi koji rade sa virusom, jer ma koliko bili utrenirani, vrlo je važno pridržavati se odgovarajućih svjetskih standarda koji se primjenjuju u situacijama kada se radi sa ovakvim virusima.

Cjelokupno opremanje košta oko milion KM, ali, kako Laboratorija Veterinarskog fakulteta ima dio opreme, njima bi, prema riječima Goletića, trebalo nekoliko stotina hiljada KM.

– Sve što smo mogli sa opremom koju imamo uradili smo. Imamo naučni kadar, pa čak i prostor na Veterinarskom institutu. Ono što nam treba je dodatna oprema, ono što se zove podpritisak u tom prostoru. To ustvari i zahtijeva najviše novca, ali to je neophodno kako bismo zaštitili okolinu i ljude koji rade sa virusima. U Biosafety Level 3 laboratoriji mogli bismo raditi nadgradnju, dakle, da taj virus koristimo u biološkim istraživanjima. Hrvatska je, primjera radi, na tom polju otišla dalje od nas, jer su sa svojim virusom uradili određena biološka istraživanja, ali oni imaju Biosafety Level 3 laboratoriju, a imali su i pomoć nekih evropskih zemalja.

Obraćali se za pomoć ministarstvima civilnih poslova i sigurnosti BiH

Goletić kaže kako se do sada u više navrata obraćao na mnoge adrese za pomoć, od Vlade Kantona Sarajevo, ministarstvima civilnih poslova i sigurnosti u BiH…

– Uvažavam da su u ovom trenutku neki drugi prioriteti, ali trebamo imati na umu i činjenicu da nakon ove pandemije, može doći druga. Zašto je ne bismo dočekali spremniji.

Na pitanje, je li virus u BiH mutirao, Goletić odgovara, kako koronavirusi, za razliku od influenca virusa, imaju manji stepen mutacije.

– I pored toga što su relativno stabilni, koronavirusi i dalje mutiraju. Ono što u ovom trenutku, opet zbog nedostatka sredstava i opreme, nismo napravili, jeste da sekvencioniramo ono što smo u međuvremenu izolirali, kako bismo uporedili ono što smo napravili u junu sa trenutno drugačijom kliničkom slikom i drugačijim ishodom infekcije, naročito kod mlađih osoba. Tu bi se mogle potražiti i povezati promjene sa vjerovatnim mutacijama koje su se desile na virusu, jer je činjenica da se on, pod pritiskom našeg imunološkog sistema, mijenja. Da li su te promjenje odgovorne za neke od kliničkih manifestacija ili za temeljnu kliničku manifestaciju nešto je što bi tek trebalo ispitati – zaključio je Goletić.