Steven Spielberg u pauzi snimanja film 1975. godine
Broj ljudi koji ginu u saobraćajnim nesrećama neusporedivo je veći od broja onih koji završavaju u raljama morskih psina. Statistika je neumoljiva, ali sa sobom donosi jedan paradoks. Niko se, naime, ne libi ući u automobil, ali se svi boje jezive nepregledne pučine. Za par dana stiže ljeto, a s njim obično dolaze i nastojanja filmske industrije da se publika “upeca” temama vezanim za predatore koji vrebaju iz dubina.
Iako je ljeto prije 45 godina u kino smislu bilo vrijeme kada su se lansirali produkcijski manje ambiciozni naslovi, od fenomena “Ralje” upravo su vreli dani postali najbolji period za premijere velikih kino hitova. Ne samo da uživamo u raskošnim plažama i spektakularnim akcionim prizorima nego se uz pomoć filmova uvijek nanovo prisjetimo zašto je mudro prvo pogledati u horizont, pa tek onda ući u more. Blockbuster “Ralje” 1975. godine je opustošio kina, ali i američke plaže.
Ta-ram
Uprkos brojnim problemima na setu i nedostatku resursa, Spielberg je uspio snimiti jedan od svojih najboljih filmova, koji nas od početka do kraja drži na rubu nervnog sloma. Tome je doprinijela i Oscarom nagrađena napeta muzika Johna Williamsa. Kultni film je snimljen prema bestseleru Petera Benchleyja, objavljenom 1974. godine, i u njemu su postavljena pravila koja će gotovo svi filmovi o čudovištima iz dubina slijediti decenijama.
Benchley je inspiraciju za pisanje dobio sjedeći na obali i gledajući u pučinu, pitajući se šta bi se dogodilo da se na horizontu iznenada pojavi zloglasna zavijena peraja. Tako je došao na ideju o velikoj nemani koja vrši teror nad lokanim kupačima, a film je uglavnom slijedio postavke romana. Radnja filma se odvija u američkom gradiću na obali, koji se zove Amity i koji živi od svojih plaža za vrijeme ljetne sezone. Pojava i napadi morskog psa na ljude nisu najbolji poziv kupačima, pa novi šef policije Brody (Roy Schneider) i pored protivljenja stanovništva zatvara plaže, što ne sprječava veliku bijelu psinu u traženju novih žrtava. Zajedno sa iskusnim ribarom i moreplovcem (Robert Shaw) i istraživačem morskih pasa (Richard Dreyfuss), Brody ubrzo kreće u lov.
Film započinje legendarnom scenom u u kojoj velika bijela psina napada i ubija djevojku, potičući ogromnu napetost u malog gradu, koji ovisi o prihodima od turizma. Kolosalni predator vrebao je neoprezne kupače, prije nego što ih je hvatao i odvlačio u dubinu. U dubokom okeanu ralje su trgale i gutale komade ljudskih tijela, uslijed čega bi se krvave mrlje širile po morskoj vodi.
Osjećaj prisutnosti nevidljivog ubice koji vreba ispod površine, njegovo izranjanje iz dubine i hvatanje žrtve, neopreznu publiku bi dovodio u stanje strave i taj je osjećaj jedan od najintenzivnijih uzbuđenja koji si publika i dan-danas želi priuštiti. I kada se ide još dublje i kada postaje sve krvavije, gledatelj se želi ljuljuškati na moru, uprkos opasnosti da oboli od morske bolesti. „Ralje“ su Spielbergu osigurale status velikog redatelja, gospodara box officea, koji uživa i dan-danas, a podsjećanja radi, Spielberg je imao samo 27 godina kada je snimio ovaj film.
Dijelovi filma su snimljeni s pravim morskim psima, koji su bili nešto manji, ali je dojam njihove veličine postignut na način na da je lutka manjih dimenzija u ronilačkom odijelu pozicionirana u istom kadru s morskim psom.
“Ralje“ su imale još dva nastavka, čiji se ukupan profit nije približio ni polovini zarade prvog filma. O morskim psima koji ubijaju kupače i moreplovce snimljeno je nebrojeno mnogo filmova, ali se nijedan nije uspio približiti senzaciji koju su polučile „Ralje“. Dogodilo se nekoliko zanimljivih naslova, među kojima je bio i “Open Water“ (2013.), psihološki horor djelomično temeljen na istinitoj priči o stvarnom paru Tomu i Eileen Lonergan koji su se upustili u avanturu ronjenja 1988. godine u Koraljnom moru, kada ih je posada broda zaboravila i otplovila. Njih dvoje nikada nisu pronađeni, a film rekonstruiše ono što se po svoj prilici moglo dogoditi, a to je da je par završio u raljama velikih bijelih psina.
„The Meg“ (2018.), „The Reef“ (2010.) „The Shallows“ (2016.) i ostali naslovi koji predstavljaju isti podžanr u kojem se krv miješa sa slanom vodom, nisu uspjeli svrgnuti Spielbergov hit s trona. Iako je Spielberg nanio nepopravljivu štetu imidžu morskih pasa, ima i nekih koji su pokazali i da ajkule imaju svoje slabosti. Animirani filmovi „Finding Nemo“ (2003) i „Shark's Tale“ (2004.), djeci nisu tjerali strah u kosti, ali su im mijenjali percepciju obroka u vidu ribe servirane na tanjiru.
Ako vam koronavirus još nije upropastio ovogodišnje ljetovanje, možda bi vam mogao biti zanimljiv podatak da su Jadranskom moru prema službenim podacima morski psi ubili jedanaest ljudi. Zabilježeni napadi su se dogodili u Istri, u Krčkom zaljevu, kod Hvara, u Budvi i u Kraljevici. Morski psi mogu osjetiti jednu kap krvi razrijeđenu u 100 litara vode i ponekad samo mala posjekotina u moru zna rezultirati scenom iz ljetnog blockbustera.
