Bugojanac Rusmir Hajlaković je nakon duge borbe s drogom progovorio o pošasti koja mu je, kako kaže, uništila snove da završi fakultet, dobije posao, pomogne roditeljima i osnuje vlastitu porodicu.
-Kao i većina početnika, udisao sam najprije ljepila, i koristio razne tablete. Čitav sepet sam ih popio, da bi kasnije došao u dodir s marihuanom – kazao je.
Bio je to, dodaje, period života u kojem, nakon školovanja u bugojanskoj gimnaziji, upisuje fakultet u Zenici i u tome gradu prvi put uzima tešku drogu heroin.
– Onda je sve krenulo kako ne treba. Drogu sam počeo uzimati intravenozno, i svaki dan mislio samo o tome kako ću nabaviti novu. Svi pokušaji da to prestanem, bili su bezuspješni – prisjeća se.
Najradije bi, kaže, zaboravio vrijeme u kojem je “prokockao šansu na fakultetu, gubio poslove koje je nalazio, i bivao sve bolesniji”.
Ističe da je prošao sve faze liječenja, detokse i komune, te vjeruje da je najteži dio svog života ostavio iza sebe.
Danas živi s bolesnim ocem i žali zbog uzalud potrošenih godina, a naročito zbog neispunjenih obećanja majci da će se prestati drogirati.
-Brinula je, i bila uvijek uz mene, pa i onda kada je znala da ne govorim istinu. Tek nakon njene smrti, shvatio sam da mi je bila najbolji prijatelj i da je sve trebalo biti drugačije – naglasio je.
Svjestan da prošlost ne može promijeniti, Rusmir se nada da će se uskoro zaposliti, živjeti od svog rada, i druge upozoravati da je droga nešto najgore što se jednom čovjeku može desiti.
