Knjiga “Moj osmijeh je moja osveta”, autorice Dževe Avdić, predstavljena je u srijedu navečer u Travniku, a, kako je rečeno, ovo djelo govori o genocidu u Srebrenici iz perspektive devetogodišnje djevojčice te njenom odrastanju nakon rata.
Imala sam devet godina, kad sam preživjela genocid u Srebrenici. Zamislite koliki je trebao napor da ta ista djevojčica danas prizove svoja maglovita sjećanja i da ih sroči u redove knjige, kazala je autorica knjige koja je predstavljena u okviru manifestacije “Andrićevi dani”.
Nakon genocida je, kako ističe Avdić, za većinu preživjelih ponovno uslijedio težak period života u tuđoj sredini u kojoj su se često susretali s neprihvaćanjem i nerazumijevanjem.
Srebrenicu je trebalo živjeti i poslije Srebrenice. Kada to kažem, mislim prije svega na nerazumijevanje, odbacivanje i neprihvaćanje preživjelih. S obzirom na to da 22 godine ne živim u svome gradu, to neprihvaćanje osjećala sam i sama, kao da uzimam nešto tuđe i da nisam dobrodošla, istaknula je Avdić.
Po njenim riječima, primjera nerazumijevanja s kojima su se susretali Srebreničani bilo je na svakom koraku, pa čak i u akademskim krugovima.
Dogodilo se, recimo, kada sam na fakultetu polagala ispit, da profesor izričito, jasno i glasno kaže da mi Srebreničani uvijek nešto tražimo, da tražimo milost i pomoć. A sve što sam tada je tražila, bilo je dodatno pitanje za bolju ocjenu, naglasila je Avdić.
Ona je istaknula da žrtve imaju trajnu traumu te da trebaju imati poseban tretman i razumijevanje.
Dževa Avdić rođena je 1986. godine u Zelenom Jadru kod Srebrenice, a nakon prognaničkog života u Tuzli, od 1996. godine živi u Sarajevu.Izvor: tekst i foto: drugčiji.ba
