Javni dug u BiH još je 2015. godine dostigao iznos od 12 milijardi maraka. Novca od MMF-a nema, entiteti se zadužuju samo da bi popunili budžetske rupe.
“Imam jedan veliki kredit, stambeni, iz njega se neću izvući još 14 godina. Ubiše me ovi mali krediti, kratkoročni, po karticama koji nisu veliki ali mi se nakupi pa se onda hvatam za glavu. Ali to je jedini način da krpim rupe”, priča za Deutsche Welle Zoran iz Banjaluke uz konstataciju da je to i dobro s obzirom na to kako ljudi žive. Njegov prijatelj Dragan sprema se za ugradnju plina u automobil što će naravno također platiti u ratama. Ovaj put u 12 rata. “Drugačije ne bih mogao”, kaže on.
Sistem je ogledalo pojedinca
Nisu ovo usamljeni primjeri, ali svakako pokazuju pravu sliku našeg društva s obzirom na to da bez kredita mnoge porodice ne bi mogle da prežive. Mada su mnogi na rubu egzistencije jer nemaju posao a kamoli mogućnost za kreditno zaduženje. Trenutna zaduženost bh. građana kod banaka je 3.370 maraka po glavi stanovnika. U dokumentu „Stanje nacije“, koji je predstavio Centar civilnih inicijativa, navodi se da zaduženost raste iz godine u godinu. Takva je nažalost i šira slika, odnosno pola prihoda u budžetima odlazi na otplatu duga: „Dužnička kriza se nastavlja, polovina prihoda oba entiteta odlazi na otplatu duga. U Federaciji BiH 65 posto budžetskh prihoda troši se na otplatu duga dok u RS on iznosi 42 posto”, kaže Adis Arapović iz Centra civilnih inicijativa.
Fiktivni rast budžeta
Ukupni javni dug BiH još je zaključno sa 2015. godinom premašio cifru od 12 milijardi maraka. Mada, koliko god to alarmantno izgledalo, BiH je najmanje zadužena zemlja u regionu, izuzev Makedonije. Stručnjaci kažu da nije problem visina duga, jer i SAD i Njemačka su više zaduženi od BiH, ali je problem kada država ne može taj dug da servisira. Upravo to će se sada desiti sa BiH.
“Sada ćemo imati još veći problem jer je recimo Vlada RS odlučila da ubaci i fond penzijskog osiguranja u budžet, dakle da na taj način fiktivno poveća budžet i da se na osnovu toga još više zadužuje. Dakle realan budžet će biti nekoliko milijardi na papiru a u suštini ne raspolažete ni sa trećinom tog novca jer je on već rezervisan. Što se tiče njih (Vlade RS op.a) mogu da se zadužuju ovako u nedogled”, kaže ekonomista Damir Miljević, ističući da vlast ne zanima način na koji će se zadužiti jer im je potreban novac, bez obzira na sve.
Tome u prilog idu i zaduženja emisijom trezorskih zapisa na Banjalučkoj berzi. Početkom sedmice (6.2.) RS je prodala hiljadu trezorskih zapisa za iznos od gotovo 10 miliona maraka i to je druga aukcija trezorskih zapisa Republike Srpske samo u ovoj godini.
Akcize koče tranšu sa MMF-om
Vlast je inače prinuđena na ovaj vid zaduženja s obzirom na to da nisu ispunjeni uslovi za nastavak aranžmana sa MMF-om. Isplata druge tranše od 150 miliona maraka prolongirana je sve dok vlasti ne ispune ono što je dogovoreno u novembru prošle godine a to se prvenstveno odnosi na izmjene zakona o akcizama. Za razliku od 2014. godine kada se MMF povukao zbog neusvajanja zakona o radu, ovoga puta BiH i dalje ostaje u aranžmanu sa ovom međunarodnom institucijom iako se ne zna kada će se steći uslovi za povećanje akcize na gorivo, što je kamen spoticanja u Parlamentu BiH.
Prema projekcijama Vlade, iz budžeta RS-a u ovoj godini bi trebalo vratiti 826 miliona KM duga, a u 2018. čak 967 miliona KM što će biti najveća rata za otplatu do sada. U Vladi uvjeravaju da će dug biti uredno servisiran dok su ekonomisti oprezni sa takvim procjenama.
“Toliko je pokradeno iz budžeta, javnog sektora da bilo koji novi novac da uđe a nije namjenski će biti potrošen za krpljenje rupa. Svako javno preduzeće je u gubitku. Kako je moguće da monopol bude u gubitku. To samo kod nas može. Da monopol umjesto ekstra profita pravi ekstra gubitke”, kaže Miljević navodeći da je potreban temeljni zaokret kroz stvaranje nove vrijednosti i vraćanja dijela onoga što je do sada pokradeno.
Hitne reforme
Ekonomisti predviđaju da će budžet naredne godine u RS biti iznad četiri milijarde maraka, nakon što novac iz Fonda zdravstvenog osiguranja bude preusmjeren preko Trezora, kao što je to slučaj sada s Fondom PIO. Dakle to otvara mogućnost za još veće zaduženje s obzirom na fiktivni rast budžeta. Da li je sve ovo, uključujući i nekontrolisana zadužanje po veoma nepovoljnim uslovima održivo, ni ekonomisti se ne usuđuju prognozirati. Međutim vjeruju da je odmah potrebno napraviti nekoliko ključnih koraka u okviru reformi, kako ne bi došlo do scenarija kakav su imale neke druge, mnogo jače zemlje u Evropi.
“Jako je teško reći do kada ta zaduženja i ovakvo stanje može da traje. Na našem ali i primjerima drugih zemalja očigledno je da to može da traje dosta dugo. Mada je kraj izvjestan u svakom slučaju ako se ne preduzmu neke radikalne mjere. Zbog zahtjeva MMF-a BiH je prinuđena da sprovede reforme, iako je to dosta sporo. Tu bi trebalo raditi mnogo brže. Prvo je potrebno redukovati javnu potrošnju i to u dijelu koji se odnosi na plate i uštede kroz sisteme javnih nabavki. Takođe, treba smanjiti stepena sive ekonomije jer je to ono na šta možemo uticati. Samo je pitanje koliko to vlasti žele”, kaže Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista SWOT.
Nijedan scenario nije “povoljan”
Da ne bismo doživjeli “grčki scenario” ekonomisti tvrde da je smanjenje plata za najmanje 30 posto, a nakon toga i otpuštanje jedina mjera koja može imati efekta. Sve ostalo nije produktivno jer je javna potrošnja tolika da “jede” budžete, koji se ne mogu napuniti nikakvim zaduženjima.
“Javni sektor u BiH troši 50 posto BDP-a. Kada se ukine 30 posto to nije mala stvar. Međutim, pretpostavka za bilo šta ovakvo je “rumunski scenario”, odnosno masovni protesti jer drugačije se ništa od ovoga neće promijeniti. Ovdje je osnovni problem što vlast nema nikakvu odgovornost a sa druge strane se ne boje ničega. Suština je da smo mi na dnu odavno, samo što nećemo da ustanemo. Mi bismo da nas neko digne. E neće”, zaključuje Miljević.
