Pišući na Twitteru, grupa kaže da je poslala pet “specijalizovanih timova za hitne slučajeve” u zatvor, kojima pomaže vodič upoznat s rasporedom zatvora.
Saydnaya je jedan od zatvora koji je oslobođen nakon što su pobunjenici preuzeli kontrolu nad zemljom. Vlasti u pokrajini Damask izvijestile su da nastavljaju napore na oslobađanju zatvorenika, od kojih su se neki “gotovo ugušili” zbog nedostatka ventilacije.Guvernorat pokrajine Damask apelirao je na društvenim mrežama na bivše vojnike i zatvorske radnike u Assadovom režimu da pobunjeničkim snagama daju kodove za elektronička podzemna vrata. Kažu da ih nisu uspjeli otvoriti kako bi oslobodili “više od 100.000 zatočenika koji se mogu vidjeti na CCTV monitorima”.
Videosnimak je kružio internetom i kroz novinske kuće, uključujući Al Jazeeru, o nečemu što izgleda kao pokušaj pristupa nižim dijelovima zatvora.Na njemu se može vidjeti kako čovjek koristi neku vrstu stupa kako bi izbio niži zid, otkrivajući tamni prostor iza.
Drugi snimci pokazuju oslobađanje zatvorenika, uključujući malo dijete koje je držano s majkom. On je prikazan na videosnimci oslobađanja žena koju je objavila turska Udruga zatočenika i nestalih u zatvoru Saydnaya (ADMSP).”On [Assad] je pao. Nemojte se bojati”, kaže glas na videosnimku, očito pokušavajući uvjeriti žene da su sada sigurne.
Videozapis koji je potvrdio AFP pokazuje kako Sirijci žure vidjeti jesu li njihovi rođaci među onima koji su oslobođeni iz Saydnaye, gdje s hiljade pristaša opozicije navodno mučene i pogubljene pod Assadovim režimom.
Tokom građanskog rata, koji je započeo 2011., vladine snage držale su stotine hiljada ljudi u zatočeničkim logorima, gdje su grupe za ljudska prava rekli da je mučenje bilo uobičajeno.
U subotu je Hayat Tahrir al-Sham (HTS) saopćio da je oslobodio više od 3.500 zatvorenika iz vojnog zatvora u Homsu dok je grupa preuzela grad.
Dok su ulazili u glavni grad nekoliko sati kasnije rano u nedjelju, HTS je najavio “kraj ere tiranije u zatvoru Saydnaya”, koja je postala sinonim za najmračnija zlostavljanja Assadove ere.
U izvještaju iz 2022., ADMSP je rekao da je Saydnaya “efektivno postala logor smrti” nakon početka građanskog rata.
Procjenjuje se da je više od 30.000 zatočenika pogubljeno ili umrlo od posljedica mučenja, nedostatka medicinske skrbi ili izgladnjivanja između 2011. i 2018. Pozivajući se na iskaze nekolicine puštenih zatvorenika, najmanje još 500 zatočenika pogubljeno je između 2018. i 2021. , rečeno je.
Godine 2017. Amnesty International opisao je Saydnayu kao “ljudsku klaonicu”, u izvještaju u kojem se navodi da su pogubljenja odobrena na najvišim razinama Assadove vlade.
Vlada je u to vrijeme odbacila Amnestyjeve tvrdnje kao “neutemeljene” i “lišene istine”, insistirajući na tome da su sva pogubljenja u Siriji slijedila propisani postupak.
Videosnimak koji citira Reuters pokazao je kako pobunjenici pucaju u bravu na vratima zatvora Saydnaya i još su više pucali kako bi otvorili zatvorena vrata koja vode do ćelija. Muškarci su pohrlili u hodnike.
Druga snimka, za koju novinska agencija Reuters kaže da je snimljena na ulicama Damaska, čini se da prikazuje nedavno oslobođene zatvorenike kako trče ulicom. U njemu se pita prolaznika što se dogodilo.
“Srušili smo režim”, odgovaraju, izmamivši uzbuđeni smijeh bivšeg zatvorenika.
Od svih simbola represivne prirode Assadovog režima, mreža zatvora u koje su nestajali oni koji su izražavali bilo kakav oblik neslaganja baca najdužu i najmračniju sjenu.
U Saydnayi su mučenje, seksualni napadi i masovna pogubljenja bili sudbina hiljada. Mnogi se nikada nisu vratili, a njihove porodice često godinama nisu znale jesu li živi ili mrtvi.
Jedan od onih koji su preživjeli ovo iskušenje Omar al-Shogre ispričao je u nedjelju za BBC što je preživio tokom tri godine zatvora kao tinejdžer.
“Poznajem bol, znam usamljenost i beznađe koje osjećate jer vas je svijet pustio da patite, a ništa nije poduzeo. Prisilili su mog bratića kojeg sam toliko voljela da me muči, a tjeraju i mene da mučim njega. Inače bismo oboje bili pogubljeni”, opisao je.
Sirijska mreža za ljudska prava procjenjuje da je više od 130.000 ljudi bilo podvrgnuto pritvoru u takvim uvjetima od 2011. godine, povijest ovih namjerno zastrašujućih institucija seže mnogo dalje u prošlost.
Čak je i u susjednom Libanu strah od nestanka u sirijskoj tamnici bio sveprisutan tokom mnogih godina dok je Damask bio dominantna strana sila.
izvor: klix.ba