Postporođajna depresija je stanje koje se javlja nakon porođaja, a kao odgovor na novonastale životne promjene koje donosi rođenje djeteta. Šta karakteriše ovo stanje, da li majka ovakve promjene sama može prepoznati, kolika je uloga društva. Odgovore na ova i mnoga druga pitanja u Novom danu su dale Đana Lončarica, psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja i pedijatrijska sestra Ana Tikveša iz Udruženja “Mama M” iz Bijeljine.
Kako možemo na najjednostavniji način definisati postporođajnu depresiju, pojasnila je Lončarica.
“Postporođajna depresija je ozbiljno stanje koje se može javiti kod određenog broja žena i koje je potrebno tretirati i liječenjem psihijatra, psihologa i psihoterapeuta. Često (s postporođajnom depresijom) miješamo baby blues, tj. neraspoloženje i tuga kod većine žena kod porođaja, nekad ljudi ne prave distinkciju između ta dva stanja. Poslije porođaja dolazi do promjena raspoloženja, hormona, normalno da je tako, to je stresni događaj iako je pozitivnog katraktera, majke ulaze u novu ulogu, to zahtijeva novi identitet, i osjećaju se zbunjeno, uzbuđeno, neraspoloženo, ali sredina nekad ne razlikuje kada su majke depresivne, odbijaju kontakt s bebom, odbijaju da govore o tim stanjima i to je stanje koje zahtijeva stručnu pomoć”, naglasila je.
Dodaje kako se porodilje, u praksi, uvijek gledaju oprezno i s brigom, jer i najjednostavnije stanje koje je uobičajeno može da se iskomplikuje i može imati druge posljedice, a da li će se razviti zavisi od mnogih faktora – genetika, karakter, psihički poremećaji u porodici, ima li nasilja, ekonomska situacija itd.
A šta je potrebno i kako se ponašati na terenu sa ženama koje se tek porode, pojasnila je pedijatrijska sestra Tikveša govoreći iz svog iskustva rada s novim majkama.
“Ono što jeste potrebno, a zvuči kao floskula je podrška okoline, najbližih ljudi koji su u našoj porodici, oni koji nam pomažu u prvom periodu i nije u pitanju samo logistika, prosto, potrebno je razumijevanje tog perioda, danas je težak i izazovan posao biti majka, okruženi smo informacijama s interneta, imamo nestvarni prikaz kako majčinstvo izgleda – to su žene koje prelijepo izgledaju, vratile su se u formu nakon sedam dana….i ono što neprestano slušamo je ‘kako je bilo nama’. Imamo jednu ulogu koja je nepoznata popuno, a prirodna, i imamo očekivanja s jedne strane i nestvarni prikaz života i majčinstva s druge strane. Sve se svodi na jednu riječ a to je – razumijevanje, stanja i situacije u kojoj se nalazi nova mama”, podvukla je.
Kada je u pitanju podrška, postoji nekoliko vidova podrške koja je potreban novim majkama, kako kroz period trudnoće tako i u postporođajnom periodu, pojasnila je:
“Ako krenemo od početka, podrška prvo kroz sam tok trudnoće od sistema koji bi trebao malo da promijeni pristup i ukaže na moguće promjene koje će se dogoditi, od najbližih, od partnera, od onih koji su nam blizu, najuža porodica….svih onih ljudi koji su u kontaktu s novom mamom”.
Ponovila je da je razumijevanje “osnovna i ključna riječ” od svega, te ne umaranje nove mame s pitanjima.
“Dovoljno smo opterećeni da li ćemo biti dovoljno dobra mama, roditelj, hoćemo li sve raditi ispravno. Danas je jako teško biti trudnica, pogotovo kad prolazi kroz niz izazova i podložna je uticajima i onog što dobije od svoje okoline”, zaključila je Tikveša.
Iz ugla psihološke nauke, Lončarica se nadovezuje da su poruke okoline, kao što je ‘ma hajde, kako je meni bilo’, nešto što stvara zid, pogotovo ako je nova majka već tada zbunjena novom ulogom.
“Prevelika očekivanja i pritisak i fantazija sredine kako treba izgledati raspoloženje majke. Ono što je važno za sve nas ljude bez obzira na situaicju da nas ljudi pitaju kako smo i saslušaju, a ne da pretpostavljaju. Još jedan je problem, nekad se majke stide reći da se loše osjećaju, sredina ih na neki način osuđuje, – ‘kako to postala si majka, kako ti je naporno ustajati noću’. Sredina smatra da je to pozitivan događaj što i jeste, ali zaboravljamo da i pozitivni mogu biti stresni dodagđaji, nekad to dovodi do toga da majke kriju svoje osjećaje i okolina i zdravstveni radnici teško prepoznaju kako je to. Zato je potrebno da budemo empatični”, ističe.
Podsjeća i na to da uz činjenicu da se radi lijepa i važna uloga, ona je i kompleksna gdje se majka pita i brine kako će biti djeca i one same, a uz hormonski disbalans to se sve odražava na sveukupno zdravlje.
Tikveša u nastavku pojašnjava da se prvi znaci postporođajne depresije mogu javiti i mjesecima nakon porođaja, dok prvi osjećaj s kojim se majka može susresti jeste tzv. baby blues ili prva porođajna tuga, što prolazi spontano.
“Ono što sam nedavno susrela jeste jedna majka koja je poslije nekih desetak dana imala to raspoloženje, ravnu crtu i alarm su bili njeni najbliži, suprug i majka, koji su skrenuli pažnju i dali podatke i mogli smo reagirati. Ona je danas dobro i to je sve prošlo, ali to je bio meni neki jedinstven slučaj gdje sam imala određenu brigu i strah, ta žena je bila nezainteresovana i nemoguće je primijetiti čak i meni koja dolazim povremeno, a tek porodica. Porodica je ta koja primjećuje promjene”, naglasila je.
Ono što se ne smije ignorisati kod nove majke, dodaje, jesu odstupanja od bilo kakvog uobičajenog ponašanja
“U početku je teško razlikovati, dolazak bebe je nov za cijelu proodicu, žena tada doživljava jednu od najvećih tranzicija, ne bi trebalo ignorisati u smislu ‘ma proći će to’, nije ništa strašno, normalno je, to bi bilo negdje značajno i slušati novu mamu ono što ona dijeli, ne banalizovati kao svi su to prošli, ti savjeti nisu od velike uloge, primijetiti – da, ali slušati šta ona treba da priča. Pogotovo jer znamo da se postporođajna depresija može javiti i nakon nekoliko mjeseci”, dodaje Tikveša.
N1
