Izraelski udari na Iran intenzivirali su rat na Bliskom istoku. Iranski vrhovni vođa Ali Kahemeni i njegovi ključni savjetnici sada imaju dvije opcije – izbjegavanje sukoba ili riskiranje još gore eskalacije. Nijedna, barem iz njihove perspektive, nije dobra.
Na jednom kraju spektra je osveta novim valom balističkih projektila. Izrael je već zaprijetio ponovnom osvetom ako se to dogodi.
S druge je strane odluka da podvuku crtu ispod razmjene izravnih udara s Izraelom. No ako odluči ne uzvratiti Izraelu, Iran riskira jer će tako izgledati slabo i zastrašeno izraelskom vojnom moći i političkom odlučnošću, uz snažnu potporu Sjedinjenih Država.
Na kraju će vrhovni vođa i njegovi savjetnici vjerojatno donijeti odluku koja, po njihovom mišljenju, najmanje šteti opstanku iranskog islamskog režima.
Prazne prijetnje?
Iranski službeni mediji u satima prije i nakon izraelskih napada prenijeli su prkosne izjave koje gotovo sugeriraju da je odluka o odgovoru već donesena. Njihove izjave nalikuju izraelskima, pozivajući se na pravo da se brane od napada. Ali ulozi su toliko visoki da bi Iran mogao odlučiti povući svoje prijetnje.
Izjave samog Irana bile su dosljedne od napada balističkim projektilima na Izrael 1. listopada. Prije tjedan dana iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao je turskoj mreži NTV da će se “svaki napad na Iran smatrati prelaskom crvene linije. Takav napad neće ostati bez odgovora”.
Nekoliko sati prije izraelskih napada glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqai rekao je: “Na svaku agresiju izraelskog režima odgovorit ćemo punom snagom.” Bilo bi, rekao je, “vrlo pogrešno i neutemeljeno” sugerirati da Iran neće odgovoriti na ograničeni izraelski napad.
Smrtonosne razmjene vatre
Izrael je odredio tempo eskalacije od proljeća ove godine. Iran vidi kao ključnog podupiratelja napada Hamasa u kojima je 7. listopada prošle godine ubijeno oko 1200 ljudi. Strahujući da Izrael traži priliku za napad, Iran je opetovano signalizirao da ne želi totalni rat s Izraelom.
To nije značilo da je Iran spreman zaustaviti svoj stalni, često smrtonosni pritisak nižeg intenziteta na Izrael i njegove saveznike.
Vlasti u Teheranu mislile su da imaju bolji plan od totalnog rata. Iran je naime koristio militante pod svojom kontrolom u tzv. “osovini otpora” da napadne Izrael. Huti u Jemenu blokirali su i uništavali brodove u Crvenom moru. Raketna vatra Hezbolaha iz Libanona natjerala je najmanje 60.000 Izraelaca da napuste svoje domove.
Više na: N1
