Mahir Sijamija rođen je u Bugojnu 1992. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Donjem Vakufu, a školovanje nastavio u Sarajevu na Fakultetu političkih nauka. Magistrirao je političke nauke na Univerzitetu u Sarajevo (2018). Po struci je politolog, a trenutno se bavi novinarstvom Prethodno je radio kao vanjski saradnik za Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i UNICEF BiH. Također je bio angažiran na različitim istraživačkim projektima od kojih se izdvajaju istraživanja za International Republican Institute, Humanity in action, RRPP, UN, CREDI, Media Centar i Albany Associates.
Polja njegovog istraživanja su mediji i politika, ljudksa prava, politička i građanska participacija mladih, euroatlanske integracije, izgradnja mira, kvaliteta obrazovanja, inovativne metode razvoja politika i učenja o politici, te medijska i informacijska pismenost. Sudionik je velikog broja međunarodnih i domaćih konferencija, objavio je nekoliko naučnih i stručnih radova iz oblasti političkih nauka. Član je UNESCO-ve savjetodavne grupe za MIL u BiH, Senior Fellow Humanity in Action BiH, te član i bivši stipendista Udruženja Obrazovanje gradi BiH. Govori Engleski jezik.
Njegov autorski rad po nazivom “Zemlja obećanja” donosi priče običnih ljudi iz Bosne i Hercegovine, čiji životi su isprepleteni s neostvarenim obećanjima vlasti. U zemlji u kojoj se izbori održavaju svake dvije godine, građani se suočavaju s istim problemima dok obećanja dolaze i prolaze. Kroz pet priča, film istražuje teme ruralnog života, urbane infrastrukture, ekološke svijesti i očuvanja kulturne baštine.
Ekipa iz Donjeg Vakufa kroz Društvo za kulturno historijsku baštinu DV, želi da promjeni izgled svog grada. Priča dodaje dimenziju važnosti očuvanja historijskih lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Oni se bore protiv zanemarivanja kulturnih spomenika, naglašavajući kako se kulturno naslijeđe može iskoristiti kao resurs za razvoj turizma i lokalnih zajednica. Uprkos obećanjima, mnogi spomenici ostaju nezaštićeni i u lošem stanju, što je posljedica nedostatka dugoročnih planova i ulaganja.
Svih pet priča povezuje tema neostvarenih obećanja. Bez obzira na to jesu li u pitanju ruralni ili urbani problemi, građani se i dalje suočavaju s istim izazovima. Film “Zemlja obećanja” pokazuje kako politika u Bosni i Hercegovini nije usmjerena na stvarne potrebe ljudi, ali istovremeno ističe nadu i snagu običnih građana da, uprkos svemu, traže promjene i bore se za bolju budućnost.
“Zemlja obećanja” je svjedočanstvo upornosti, ali i kritika sistema koji godinama zanemaruje stvarne potrebe svojih građana.
Sead Šašivarević govori o svom projektu “Obećana zemlja” u ruralnom području Blagaja, gdje nastoji pokazati mladima da je moguće živjeti na selu u skladu s prirodom i ostvarivati pristojan prihod. On poziva mlade da ostanu u zemlji i iskoriste potencijale svog doma, umjesto da odlaze u inostranstvo. Međutim, život na selu nosi brojne izazove, poput nedostatka infrastrukture za odvoz smeća. Sead vjeruje da se zajedničkim radom mogu ostvariti bolje uslove za život u ruralnim krajevima, ali napominje da je potrebna podrška države kako bi se ti problemi sistemski rješavali.
Sifet Zukić, penzioner iz sela kod Zenice, predstavlja realnost malih sela u Bosni i Hercegovini koja su ostavljena bez osnovnih uslova za život. Loši putevi, nedostatak kanalizacije i zdravstvene zaštite, samo su neki od problema s kojima se suočava. Iako vlasti obećavaju razvoj infrastrukture, sela i dalje izumiru, a mlađe generacije odlaze. Sifetova priča odražava frustraciju mnogih ljudi koji su godinama prepušteni sami sebi, dok obećanja dolaze i odlaze.
Dragan Kabić, aktivista iz Banje Luke, govori o lošem stanju biciklističke infrastrukture u gradu. Iako su neke biciklističke staze izgrađene, one su loše projektovane i često prekinute na ključnim tačkama. Dragan ističe da su trenutna rješenja samo privremena i neefikasna, te poziva na dugoročnu urbanističku strategiju koja bi unaprijedila gradsku infrastrukturu, smanjila upotrebu automobila i omogućila sigurnije kretanje biciklista.
Dunja Krvavac, arhitektica iz Sarajeva, fokusira se na izazove pješaka u glavnom gradu. Dunja svakodnevno ide pješke na posao i zagovara smanjenje upotrebe automobila u urbanim sredinama. Iako vjeruje u održivo kretanje i urbani razvoj, susreće se s neorganizovanim pješačkim zonama i problematičnom infrastrukturom. Pješačke staze su često prekinute, a stubovi javne rasvjete postavljeni na sredini trotoara. Ona kritikuje tačkaste intervencije vlasti koje nemaju dugoročnu strategiju, i naglašava potrebu za urbanističkim planom koji će integrisati održiva rješenja za pješake, bicikliste i vozače.
