S. Feldbauer je podigao pilanu 1900. godine i bankrotirao 1914. U jeku rata napustio Bosnu.Ujedno je i izgradio most na Vrbasu, a kojeg je 2010.godine Vrbas porušio.
Ovu pilanu su, godine 1914., naslijedili od bivšeg vlasnika S. Feldbauera, Barača Pansini.. Pilana se nalazila na rijeci Semešnici kod Donjeg Vakufa.
Tridesetih godina pilana je data u zakup firmi “Ugar d. d. u Turbetu”. Kada je firma “Ugar” podigla postrojenje u D. Vakufu Brača Pansini nastavili su proizvodnju sve do izbijanje rata (1941). Pilana se snabdijevala sirovinom u slivu rijeke Semešnice.
Na ovim prostorima (šumska područja Turbe – Donji Vakuf) također je u vlasništvu pilana bila trščanska firma “Forestale” iz Trsta. Preuzimajući svoje vlasništvo firmu „Ugar i Dnoluka – šumska industrija d. d. Turbe“, firma „Forestale“ formira i registruje novo preduzeće pod nazivom „Ugar – šumska industrija d. d. u Turbetu“ (u daljnjem tekstu „Ugar d. d. u Turbetu“) i time preuzima cijelu njenu aktivu i pasivu. Da bi novoosnovano preduzeće obezbijedilo što racionalniju amortizaciju uloženih investicija ulaže napor da svojoj parnoj pilani u Turbetu osigura nove rezervoare sirovina.
Već februara 1927. godine došlo je do sporazuma između firme „Ugar d. d. u Turbetu“ (bolje rečeno „Forestale“ u Trstu) i preduzeća „Slavija – šumska industrija d. d. Zagreb“ koji je najveći dioničar bio neizbježni (kontraverzni) industrijalac Oskar Körner. Ugovor je sačinjavao transakciji vezano za eksploataciju šuma u području gornjeg toka Vrbasa (Sebešić, Semešnica, Škrta planina sa Stožerom i Crnim vrhom) uz otkup Šumsko-industrijskog preduzeća „Bistrica“ d. d. (vlasnik Prva hrvatska štedionica) te pilansko postrojenje u Trnovači ( „Ugar d. d. u Trnovači“) kod Gornjeg Vakufa sa tri gatera (Pilana izgorjela 1937.), pilanu pod zakup tridesetih godina od firme „Brača Pansini“ (uz rijeku Semešnici kod Donjeg Vakufa) i izgrađenu parnu pilanu (1928) u Donjem Vakufu s pogonskim strojem od 100 KS i tri gatera, s godišnjim kapacitetom od oko 16.800 m3 četinarske oblovine u jednoj smjeni.
DONJI VAKUF
30. aprila. 1929.godine – novine ’’OBZOR’’
Prilike na našoj čaršiji.
Firma Ugar d. d. industrija drvetom u Turbetu, počela je prije godinu dana praviti u okolica Donjega Vakufa šumsku prugu i sječu šume. Sa ovijem uposlen je priličan broj siromašnih radnika i ako sa slabijom plaćom, ipak mogu da zarade svakidanj, kruh.
Kako svagde tako i u našemu mjestu, naredbom Ministarstva trgovine i industrije određeno je propisno radno vrijeme, kojega se svi obrtnici striktno drže. Međutim firma ’’Ugar’’ prilikom isplate radnika ove dugo zadrži i tako se dešava, da se isplata vrši i po noći pa i iza pola noći. Na ovaj način štete se obrtnici grada Donjeg Vakufa, jer nemogu od robe ništa prodati, a i izmoreni i iscrpljeni radnik koji čeka dugo u noć za novac, žuri se prije svega da se odmori. Pozvani bi trebali, da o tomu povedu računa.
izvor: fb / Amir Rujanac
