Brojne delegacije i zvaničnici iz Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, posjetili su danas Ahmiće kod Viteza gdje je obilježena 31. godišnjica od masakra nad bošnjačkim civilima, javlja Anadolu.
Komemoraciji u Ahmićima prisustvovali su zvaničnici sa svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i strani zvaničnici, među kojima je bio i bivši komandant britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga UN-a u BiH Boba Stjuarta (Stewart).
– Većina njih mi je rekla nema načina da to uradimo i napustimo ovu zemlju. Ovi ljudi su kao naša porodica. Oni su poput nas. Možda su različite vjere bosanski muslimani, ali razmišljaju, ponašaju se i briga im je ista kao i naša. Mi smo zaštićeni, imamo pancire, bolnice, a oni nemaju ništa. Ahmići 16. aprila nisu imali ništa. Dugo sam govorio da mi, Ujedinjeno Kraljevstvo, smatramo BiH posebnim mjestom, ljude poput nas, da se ljudi ponašaju onako kako se mi ponašamo. Imamo odgovornost da pomognemo ljudima gdje god možemo. Međunarodna zajednica je iznevjerila Ahmiće. Zbog toga se izvinjavam. Ubijeno je 116 ljudi, ali ne samo u Ahmićima. Tijela su bila svuda okolo. Bilo je ubijenih i Hrvata. Nije bilo jednostrano. Imali smo sreće jer smo bili zaštićeni. Bili smo profesionalni vojnici koji su bili svjesni rizika – prisjeća se Stjuart.
Ispovijest preživjele svjedokinje
Prisutnim se obratila i Enisa Ahmić-Mulić, preživjela iz masakra.
– Iako su činjenice poznate, suočavamo se s društveno-političkom stvarnošću koja boli, baš kao što je boljela i stvarnost užašnog zločina. Kordića jedan dio hrvatske javnosti uzdiže u rang pravednika. Njegove izjave o spremnosti za ponavljanjem zločina jasno ilustriraju fenomen društvene nesvijesti, bez koje nema napretka u budućnosti. Bez iskrenog pokajanja nema oprosta, a to je činjenica koja se ne odnosi samo na Ahmiće. Presude se moraju poštivati, kao temeljni princip pravne države i pravde, to uključuje, osim izvršavanja kazne za zločine i promociju istine o prošlosti kao osnove za izgradnju budućnost – poručila je Enisa.
Stravičan zločin
Podsjećamo, u ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.
Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.
