Čovjek je, doista, stvorenje koje griješi, često posrne te biva lahkomislenim, ali opet je odabran u odnosu na sva druga živa bića. Jedini je razumom obdaren te je baš čovjek od onih kojima će Božija milost biti ukazana. Stvoren je tačno s jasnim ciljem koji se treba realizirati u tačno predviđenom roku. U narednim redovima nastojat ćemo da ukažemo na važnost čovjeka, čak i pored svih čovjekovih nedostataka.
Stvaranje čovjeka
Unutar cjelokupne priče o stvaranju, zapažamo kako je stvaranje čovjeka veoma poseban proces. Od samog stvaranja tijela, do udahnuća duše, primanja obaveze koju su nebesa i Zemlja odbili, do samog boravka u Džennetu prvih ljudi, Adema i njegove žene, neposlušnosti, pokajanja, oprosta. Uzvišeni Gospodar je dao čovjeku ogromne privilegije, ali i terete koje je čovjek dužan ponijeti. Čovjek je jedino biće odlikovano razumom i slobodnom voljom. To su dvije stvari koje čine njegovu odabranost nad ostalim stvorenjima, i na njemu je da li će, ipak, pored toga ići putem propasti.
Kako znamo, u Ademu a.s., nije bila samo „životinjska komponenta“, uz njega je bila i jedna sveta, fina komponenta kojom je Uzvišeni Gospodar opskrbio njegovo biće. Ta komponenta je ljudska duša. Kur'an navodi tri vrste duša. Filozofi to nazivaju: impulsivni um (nefs emmara) koji čovjek dijeli sa životinjama; moralno-etički um (nefs levvama) koji se bori između dobra i zla i um koji je u skladu s Božijom voljom, smirena duša (nefs mutmeinna).[1]
Čovjekove karakteristike
Više na: islamedu.ba
Mišljenja i stavovi autora ne odražavaju nužno mišljenja i stavove tima IslamEDU platforme.
Autor: Azra Lojić
