Na današnji dan 1959. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, kojom su proklamovana jednaka prava za svu djecu, bez obzira na rasu, vjeru, porijeklo i spol. Istoga dana, ali 30 godina kasnije, 1989., usvojena je i Konvencija o pravima djeteta.
Kao međunarodni dokument Ujedinjenih nacija, Konvencija sadrži univerzalne standarde koje države moraju garantirati svakom djetetu. Konvenciju je tada potpisalo 196 zemalja, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u historiji.
Vlasti u Bosni i Hercegovini također nastoje da unaprijede prava djece u skladu s ovim dokumentima UN-a. Ustav Bosne i Hercegovine među svojim odredbama normira da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Temeljem Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine zakonodavni okvir predstavlja i Konvencija o pravima djeteta.
Polazeći od uvjerenja da dijete, radi potpunog i skladnog razvoja svoje ličnosti, treba rasti u porodičnoj sredini, u okruženju sreće, ljubavi i razumijevanja, Konvencija o pravima djeteta u članu 20. normira, prije svega, obavezu države na posebnu zaštitu i pomoć kada dijete privremeno ili stalno lišeno svog porodičnog okruženja, ili ono koje zbog vlastitih najboljih interesa ne može ostati u tom okruženju, pravo na posebnu zaštitu i pomoć koju će pružiti država. U skladu sa svojim nacionalnim zakonima država će obezbijediti alternativnu brigu za takvo dijete, koja uključuje, između ostalog, davanje na brigu, usvojenje, ili, ako je potrebno, smještanje u odgovarajuće institucije za brigu o djeci, a pri razmatranju rješenja, dužna pažnja bit će posvećena poželjnosti kontinuiteta u djetetovom odgoju, kao i etničkom, vjerskom, kulturnom i lingvističkom porijeklu.
Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obavezuje stranke na pridržavanje njenih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su je prihvatile i ratificirale.
Prava djece nemaju rok trajanja. Ona su univerzalna i svevremenska. Djeca su naša budućnost. Svaka generacija, prilika je za stvaranje temelja za novi, bolji svijet. Prilika koju ne smijemo propustiti. Prilika da stvorimo svijet dostojan djeteta.
