U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća. Kapacitet je oko 200 mjesta. Nedovoljno
U Bosni i Hercegovini postoji i radi osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Brčko distrikt nema sigurnu uću. Osim nedovoljnog broja skloništa za žrtve nasilja, Bosna i Hercegovina nema ni jedinstveni registar podataka, kao ni jedinstvenu evidenciju nasilja u porodici.
“Zadnje tri godine za mene su bile pakao, a presudno je bilo u trenutku kada me istjerao napolje, u pidžami, golu i bosu, a tri dana prije toga me pretukao da sam bila sva crna. Donijela sam odluku da sama moram potražiti pomoć. Ujutru sam odmah pozvala policiju.”
Ovo je svjedočenje žrtve porodičnog nasilja iz Tuzle. Tokom boravka u sigurnim kućama žrtve porodičnog nasilja dobijaju svu vrstu pomoći. Važno je pripremiti žrtvu i na život poslije.
„Imamo socijalno savjetovanje, pravnu pomoć, medicinska podrška i oni su kompletno njegovani od nas“, kaže za BHRT Augustina Rahmanović, psihoterapeutkinja u Sigurnoj kući u Tuzli.
„Žrtva u sigurnoj kući može ostati šest mjeseci sa mogućnošću produženja na još šest mjeseci, a u izuzetnim slučajevima ukoliko traje sudski postupak, a sudski postupci i pokretanje sudskog postupka uglavnom traje, može ostati i duže“, kaže Mirzeta Tomljanović, koordinatorica Sigurne kuće Fondacije “Lara”, Bijeljina.
U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća. Kapacitet je oko 200 mjesta. Nedovoljno.
“Evropski standardi propisuju da na 10.000 stanovnika dolazi jedno porodično mjesto. Dakle, ne jedno mjesto u sigurnoj kući nego porodično mjesto pod kojim se podrazumijeva žena i prosječan broj djece što kada prenesmo na naš slučaj bilo bi troje. Žena i dvoje djece”, rekla je Amela Bašić Tomić, koordinatorica Sigurne kuće u Banjoj Luci.
Finansiranje sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini nije stabilno.Trideset odsto sredstava izdvajaju lokalne zajednice/kantoni, dok bi 70 odsto sredstava trebalo da obezbijede budžeti entiteta.
„To je na nivou kantona i entiteta. Nije na državnom nivou. Sad su oni meni u razgovoru rekli, ja oko toga nisam bio upućen, u zadnjih 10 godina kako postoji zakon, Federacija ne ispunjava obaveze za sigurne kuće”, kaže ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić.
“Smatramo da novca unutar budžeta dovoljno ima samo se ne raspoređuje po prioritetima. To nama govori da pitanje nasilja nad ženama još uvijek nije prioritet iako je država potpisnica Istanbulske konvencije, imamo domaće zakonodavstvo”, rekla je Suzdina Bijedić, koordinatorica Sigurne kuće u Tuzli.
Obavezu nije ispunilo ni društvo. Nasilje je društveni problem. Zajednica mora da reaguje – kategorični su u Udruženju „Cure“.
„Živimo u zabludi da je važno da se sačuva brak bez obzira na količinu nasilja neshvatajući da posljedice djeca trpe. Vjerujte, djeca već od četiri godine pamte sve to. Sada samo zavisi kolike će posljedice ostaviti na tu našu djecu. Zato je bolje prekinuti, pokušati. Ali šta i ako žena odluči da to prekine. Koliku smo joj dali sigurnost? Koliko je sistem zakazao?”, pita Jadranka Miličević iz Fondacije “Cure”.
Žrtve nasilja svoja prava i savjete mogu čuti putem SOS telefona. U Federaciji Bosne i Hercegovine 1265, u Republici Srpskoj 1264. Važno je pobijediti strah!
