Godišnji revizorski izvještaj za Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje pokazuje brojne nepravilnosti, a posebno se izdvaja jedna: rješenje o penziji kasnilo je po nekoliko mjeseci, što je za nove penzionere značilo borbu za opstanak. Za dug put do penzije revizori prepoznaju uzroke, a Zavod nudi opravdanja. Ipak, penzioneri čekaju duže nego što im zakon garantuje, a džep može podnijeti.
Nekoliko decenija radnog staža radnike u Federaciji dijeli od penzije. A onda, po okončanju radnog staža, umjesto zarađene penzije, slijedi čekanje i prolongiranje zakonom definiranih rokova. Umjesto 30 ili maksimalno 60 dana, novi penzioneri na prvu penziju čekaju duže. Revizorski izvještaj kaže i do pet mjeseci.
“Od ukupno 293 uzorkovana predmeta iz dvije baze podataka, Federalni zavod je 197 rješenja donio u roku, dok je 96 rješenja doneseno nakon isteka roka, odnosno, oko 32,8 posto uzorkovanih predmeta nije riješeno u propisanom roku, što nije zanemarivo s obzirom na to da se radi o osnovnim poslovima iz nadležnosti Federalnog zavoda”, navodi se, između ostalog, u revizorskom izvještaju.
Potvrđuju to i naši sagovornici. U tom periodu, između posljednje plate i prve penzije, bili su prepušteni sebi. Potpuno bez primanja i brige nadležnih institucija.
“Čekao sam, možda, sedam mjeseci da dobijem penziju.” “Mislim, jedno šest mjeseci na prvu penziju kad mi je muž umro.” “Penzioner sam. Čekao sam oko četiri mjeseca.”, samo su neke od izjava koje su dobili novinari Federalne TV.
Sudeći prema reviziji, u Zavodu su prethodne godine procedure bile prilično neuredne. Nagomilale su se i žalbe. Kašnjenje i neizvršavanje obaveza, prema mišljenju revizora, posljedica je skraćenog radnog vremena. Pravilnikom o radu Zavoda određeno je puno radno vrijeme od 37,5 sati sedmično. Ured za reviziju to ocjenjuje neprihvatljivim jer odstupa od Zakona o radu, koji predviđa 40 radnih sati. Na primjedbe revizora iz Zavoda odgovaraju objašnjenjem:
“Zavod će učiniti sve dodatne napore da kašnjenja u donošenju rješenja bude što manje, odnosno da ih ne bude uopće. U onom dijelu u kojem na proces rješavanja utječu druge institucije ili druge okolnosti, a na koje Zavod nema utjecaja, nažalost, ne možemo obećati neke promjene. Radno vrijeme je u potpunosti u skladu sa zakonom i traje od 8.00 do 16.00 sati. Da hoćemo, mogli bismo, zaobilazeći zakonske odredbe, navesti da je od 8.00 do 16.00 sati osam radnih sati.”
Ipak, penzioneri kao jedna od najugroženijih kategorija društva u Bosni i Hercegovini, zaslužuju bolji tretman. Nadležne institucije, ali i društvo nemaju dovoljno empatije za njih.
“Očito da je to pokazatelj kakav odnos generalno imamo jedni prema drugima. Pogotovo, kakav odnos imamo prema ljudima koji su dali svoje živote, svoje vrijeme, svoje znanje ugradili u razvoj ove države. Ne može ih gledati kao statistiku. Ne možemo ih gledati kao populacionu kategoriju koja, eto, čeka da ode s ovog svijeta”, zaključuje sociolog Vladimir Vasić.
Penzija koja im pripada i dostojanstvena starost sve je što penzioneri očekuju. Bez dugih procedura i nepotrebnog čekanja.
