Majka dvoje djece u Indiani umrla je nakon što je popila gotovo dvije litre vode u samo 20 minuta.
Ashley Summers (35) umrla je od trovanja vodom ubrzo nakon što je provela dan na jezeru Freeman tokom produženog vikenda 4. jula.
Posljednjeg dana putovanja osjećala je vrtoglavicu i glavobolju, simptome dehidracije, ali nikakva količina vode nije mogla zadovoljiti njezinu žeđ. Popila je gotovo dvije litre vode.
Kada se Summers vratila kući, srušila se u svojoj garaži te je ustanovljeno da ima oteklinu na mozgu. Više nije dolazila k svijesti. U bolnici su joj liječnici dijagnosticirali trovanje vodom, koje se naziva i hiponatrijemija, a razvija se kao posljedica previše vode u tijelu, a premalo natrija.
Kad je Devon Miller, Ashleyjin brat, čuo za stanje svoje sestre, bio je u nevjerici. “Bio je to veliki šok za sve nas. Pomislio sam da to ne može biti stvarno”, rekao je.
Miller je dodao: “Osjećala je kao da joj ništa ne može utažiti žeđ. Kada su napustili plažu, to je bilo oko 20 minuta vožnje brodom, popila je četiri boce vode u tih 20 minuta”.
Obitelj Summers posjetila je jezero Freeman, popularno ljetno odredište. Obitelj je na tom mjestu ljetovala od subote, 1. jula, do utorka, 4. jula. U utorak ujutro Summers je rekla da se osjeća dehidriranom i da ne može popiti dovoljno vode da utaži žeđ, piše Daily Mail, prenosi Dnevnik.hr.
U utorak navečer Miller je primio uznemirujući poziv u vezi s Ashley. Srušila se u svojoj garaži i odvezena je u bolnicu Indiana University Health Arnett.
Summers nikada nije došla k svijesti i liječnici su joj dijagnosticirali trovanje vodom ili hiponatrijemiju. Stanje nastaje kada netko popije prekomjernu količinu vode u kratkom vremenu, što nadmašuje sposobnost tjelesnih organskih sustava, ponajprije bubrega, da reguliraju ravnotežu tekućina.
Konačni cilj je postići ravnotežu između vode i elektrolita kao što su natrij, kalij i klorid, što osigurava pravilno funkcioniranje stanica.
Natrij je osobito važan za održavanje komunikacije između stanica putem električnih impulsa te pomaže u apsorpciji hranjivih tvari u probavnom sustavu i bubrezima, čime se prilagođava količina vode i elektrolita koji se ponovno apsorbiraju u krvotok ili izlučuju urinom.
