Obilježavenje je počelo ispred sportske hale “Partizan” gdje su tokom agresije na BiH silovane i ubijane žene, po čemu je Foča prepoznatljiva kao najveće mjesto sistematskog silovanja i zlostavljanja Bošnjakinja. Prema podacima Udruženja žrtava rata “Foča 92 – 95” u tom gradu je silovano više od hiljadu žena, a ubijeno ih je 586.

Predsjednica Udruženja Midheta Kaloper podsjetila je da je hala Partizan preko noći postala objekat za silovanje i mučenje Bošnjakinja iz Foče i okoline, ističući da je to samo jedna od mračnih tačaka u ovom gradu, državi, BiH i svijetu gdje su žene organizovano silovane i mučene. Ona je pozvala da se povuče jasna linija između ljudskog i zvjerskog.

– Ne postoje riječi koje mogu opisati strah, poniženja, psihičke i fizičke torture kroz koje su zarobljene žene Bošnjakinje prolazile dok su proživljavale ropstvo u logorima Foče. Hvala vam u ime djevojčice koja je imala tek 11 godina kada je bila grupno silovana, u ime mnogih drugih koje su imale istu sudbinu, u ime svih nas koje smo odlučile javno progovoriti i u ime onih koje nisu imale priliku progovoriti čiji je glas zamukao u nekoj od masovnih grobnica ili koritu hladne Drine – kazala je Kaloper

Naglasila je da nažalost lekcija iz BiH i patnja žena nije bila dovoljna pa se i danas mnogobrojne torture provode nad ženama svijetu, a posebno u ovom momentu nad ženama Ukrajine.

Iz Foče je i danas upućena poruka da se procesuiranja počinitelja zločina ubrzaju, obezbijedi zakonski okvir zaštite prava žrtava i pruži podrška borbi protiv stigmatizacije, na što je u svom potresnom obraćanju ukazao i Alen Muhić iz Udruženja “Zaboravljena djeca rata” ističući da ovaj dan podsjeća na zločine počinjene nad bosanskim ženama.

– Ja sam dijete čija je priča obišla cijeli svijet, a počinje u Foči. Moja majka je preživjela ratno seksualno nasilja. Ovdje, u ovom gradu gdje danas odgovorno, odvažno i hrabro stojim. Ona je nečija kćerka, prijateljica, sestra danas zarobljena u stigmi, u nepravdi. Ona je žena koja je stradala od silovatelja, nažalost mog biološkog oca koji se danas slobodno šeta fočanskim ulicama. Njegovo ime je Radmilo Vuković. Dobro zapamtite jer kad ga vidite sljedeći put samo se sjetite da je samo jedan u nizu zločinaca koji nije odgovarao ili je oslobođen zbog korupcije i neodgovornosti u bosanskohercegovačkim pravosudnim institucijama – poručio je Muhić čija je borba počela kada je imao devet godina i saznao da je usvojen.

– Tada su me nazvali četnikom, ali umjesto oklopa žrtve izabrao sam oklop borca, pronašao snagu i javno progovorio o svojoj životnoj priči. Upoznao sam oba roditelja, biološkog oca i biološku majku. Svaku boru njenog lica, svaki tužan pogled, pogled praznine osjećam svaki dan i svaki sam oplakao. U njoj još uvijek živi mnogo tuge, mnogo straha zbog onog što se desilo. Ali ona još uvijek stoji, živi. Svaki dan njenog života svjedoči nevjerojatnoj snazi koju preživjele ratnog seksualnog nasilja nose. Naše majke još uvijek doživljavaju predrasude, diskriminaciju, a mi djeca rođena kao posljedica ratnog seksualnog nasilja doživljavamo isto, a svakim danom svojim radom vam dokazujemo da mi nismo djeca neprijatelja. Mi smo djeca Bosne i Hercegovine, mi smo djeca svijeta – kazao je Muhić.

I ovom prilikom on je ukazao na potrebu donošenja adekvatnih zakonskih okvira kojima bi se garantovala prava djeci rođenoj iz seksualnog nasilja. On je pozvao predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji BiH da zajedničkim kapacitetima ponude i izglasaju najbolji set prava za djecu rođenu zbog rata.

– Ovaj Zakon hoće promijeniti neke živote, ovaj Zakon će dati vjetar u leđima nama djeci, nama mladim ljudima ove države. Ali ovaj zakon neka bude opomena za buduće generacije, da se nikad nikom ne ponovi. Ovo nije samo naš problem i naših majki. Mi smo istina ove države, regije, svijeta. Mi smo istina međunarodne zajednice. Mi smo progovorili. Vrijeme je da institucije i društvo prekinu šutnju o nama – poručio je Muhić.

Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv seksualng nasilja u ratu nastavljeno je mirnom šetnjom prema glavnom trgu gdje je odata počast svim ubijenim i silovanim ženama. Sa mosta na rijeci Ćehotini spuštene su bijele ruže kao simbol nevinosti, poštovanja i pažnje, a program je nastavljen u kompleksu Aladža džamije.

Izvor: Fena/Faktor