Već gotovo sedam dana se Unsko-sanski kanton bori sa poplavama. Stanje je stabilizovano, vodostaj je opao, a voda se povukla. Ipak, posljedice su vidljive. Građani su ogorčeni i iscrpljeni, a oni u najkritičnijim područjima – neutješni.
Kiša je prestala padati, voda se povukla, ostali su samo mulj i blato koji su mještanima bihaćkih naselja Pokoj i Kostela, kako kažu, već preko glave. Ističu – protiv više sile ne mogu, a kako će se dalje snalaziti – ne znaju. Uništeni su im domovi, a sve što su nakon decembarskih poplava renovirali, opet je, zajedno sa njihovim trudom, palo u vodu.
Podignuti parketi, uništene instalacije i natopljen namještaj je sve što im je ostalo. Od nade su već odustali. Kažu – pomoć im je obećana, no ni onu od prethodnih poplava još nisu dobili.
„Nemamo od kuda, ako nam ne dadnu. Od penzije se ne radi. Sve je uništeno, ne samo kod mene, već i kod komšija, ovih sedam kuća totalno. I svake godine isto“, priča Remzo Bejtić, mještanin naselja Kostela.
O namještaju gotovo da više i ne razmišljaju. Uprkos svemu, sretni su jer su uspjeli sačuvati blago – krave, ovce, konje. Bez obzira na to, i u narednih nekoliko mjeseci ih čeka neizvjesnost jer je sve drugo potopljeno.
„Sve mi je otišlo, bašča mi je i sada pod vodom, tri njive kukuruza, kumpir, luk, sve što imam, sve mi je poplavljeno“, ističe Esma Zulić, mještanka naselja Pokoj.
Nekima je voda došla samo u dvorište. Oni koji su bili te sreće da im ovaj put ne uđe u kuću imaju samo jedan odgovor na pitanje ima li straha.
„Kako nema? Začudiš se, ujutro ustaneš, a bašča ti u vodi. Ovako je bilo samo ‘67“, navodi Šerife Hodžić, mještanka naselja Pokoj.
Iako su prognoze nešto povoljnije, o narednim danima građani Unsko-sanskog kantona ne razmišljaju. Kažu, za to nemaju vremena jer ih sad čeka – sanacija štete.
