U Bosni i Hercegovini održavaju se desetine korida – ova tradicija njeguje se stotinama godina. Posljednjih godina mnoga udruženja za zaštitu životina to kritikuju. Ipak borbe bikova tradicionalno prati ogroman broj ljudi – za njih je to opštenarodno veselje.
U borovim šumama, na bosanskohercegovačkim livadama nerijetko se čuje rika bikova, širi se miris jagnjetine, sluša se izvorna ili turbo folk muzika. Koride su jedan od društvenih fenomena, ali i fenomena koji privlače desetine hiljada ljudi.
”Bodljavina bakova kod nas je stara 252 godine, to je u pisanim dokumentima. Moram reći da su ovi teferiči stariji nego ustav Amerike. Samo mogu reći od maja do kraja godine naše manifestacije posjeti od 700 do 850 hiljada ljudi”, rekao je Milenko Srdić, voditelj manifestacije.
Mnogi ovdje dobro profitiraju, kako prodavači poslastica, tako i oni koji drže bikove. Pobjednik dobija nekoliko hiljada maraka. Adis i Belmin pripremaju bika Zloću za borbu.
”Nemamo šanse nikakve svi pričaju da je puno jači ovaj protivnički. Otkako znam za sebe od rođenja znam za bikove, organizujemo koridu u Špionici 20 godina”, naveo je Adis Džafić, vlasnik bika.
Belmin Jusić, trener bikova dodaje:
”Jedno desetak kilometara prođem sa njim u šumi, i tako… uvijek bude. Trčanje uzbrdo i tako, najviše pričamo – pričam sa njim. Svi znaju kako on mene sluša”, kazao je Jusić.
Sociolozi koride definišu kao socijalni eskapizam – bijeg od stvarnosti. U razgovoru sa onima koji su došli primjetno jedno: želja za druženjem i zabavom.
”Gdje god koja ima korida mi idemo. Zašto to volite? Volim, volim narod, da sam sa narodom. Vidiš se sa nekim i tako”.
A tu je i adrenalin koji nosi takmičenje sa sobom. Vlasnici bikova objašnjavaju da godinu dana pripremaju svog bika za ovakvu priliku.
”Za mene je to nešto veliko kada dođemo na koridu, hvala organizatorima. To je ljubav neopisiva”, navodi Samed Alimanović, vlasnik bika.
Sličnog stava je i Hamid Karić, vlasnik bika.
”Držimo ga iz ljubavi. Jede dnevno 5-6 vrsta žitarica i moraju se kvalitetno hraniti, trenirati. Prije svega moraju svi da znaju: ovdje ljudi dolaze iz ljubavi i ovdje nema vjere nacije, svi se družimo”, pojašnjava Karić.
Više na: N1
