Jedna od njih je rođena Kladanjka Nađa Mazalović koja još od 1982. godine živi u Parizu. U spomen svim nevino stradalim žrtvama, ona će sa prijateljem Nisvetom Dizdarevićem sutra, 28. aprila krenuti na marš iz glavnog francuskog grada prema Srebrenici.
– Cijela Bosna i Hercegovina je bila logor opasan sa svih strana neprijateljima. Prijedorski logori, po Hercegovini, cijela istočna Bosna, šest zaštićenih zona. Poslije 27 godina, suosjećamo sa žrtvama, njihovim porodicama, preživjelim svih golgota tokom četiri godine, a bol je prisutna – ako ne i jača. Više godina idemo na marš Nezuk- Potočari, ali osjećaj je kao da nismo dovoljno dali od sebe – priča Nađa za Hayat.ba.
Kako kaže, 27 godina je prošlo kako sve žrtve nisu našle smiraj, a roditelji odlaze, ne sahranivši njihove najmilije.
– Ovako mi, na naš način, želimo izraziti našu bol i podržati roditelje, djecu, familije da nisu sami i da se istina mora znati i istrajati u pravdi – dodaje ona.
Kako kaže, pet puta je prošla putem marša Nezuk – Potočari. A svaki pređeni korak je težak jer osjeća prisutnost žrtava, pogled, misao, jer postaje sve tegobnije iz godine u godinu.
– Od nesmiraja nedužno pobijenih civila, tako i od negatora genocida – kaže ona.
Njen saputnik Dizdarević, inače iz Bužima, korača ovim putevima od početka osnivanja marša. A njegovi osjećaji su jednako – tegobni.
– Naše prijateljstvo je naš veliki patriotizam koji nas spojio duži niz godina. Volim moju Bosnu i Hercegovinu, volim njen narod – zaključuje ona, u susret pohodu koji ih očekuje od sutra.
hayat/press
