Nekada su zanati bili izuzetno cijenjeni, a zanatlije su svojim umijećem i iskustvom na častan način izrađivali svoje proizvode te uz pomoć njih uzdržavali svoja domaćinstva.
Danas su zanatlije u najvećoj mjeri prepuštene same sebi. Ono nekada bez čega se nije moglo, pada u zaborav, a tradicija gubi veliko bogatstvo.
Potreba za ovim zanimanjima nije prestala, ali sve je teže pronaći majstora kovača da otkuje kosu, nasadi sjekiru, potkuje konja ili obavi neki posao koji zahtijeva poznavanje nekih od starih vještina.
Nadomak Donjeg Vakufa, u mjestu Rahmani, uživajući u toku rijeke Vrbas, vrijedne ruke jedinog preostalog sitara na ovim prostorima marljivo i svakodnevno izrađuju sita i rešeta kao neizostavni dio svakog ovdašnjeg domaćinstva.
