Ideja o zasnivanju zasada lješnika na području općine Donji Vakuf stara je pet godina.
„Ideja je potekla od naših prijatelja iz Italije, Fondacija SIE Onlus Alessandria. Prije nešto više od dvije godine boravili smo u Italiji, tada smo obišli njihove plantaže lješnika u regiji Pijemont s ciljem upoznavanja tehnologije uzgoja i prerade lješnika. Prošle jeseni imali smo uzvratnu posjetu stručnjaka iz Italije, Alberto Pansecchi doktora agronomije i stručnog savjetnika za plantaže lješnika. Višednevnim radom na terenu analizirani su uslovi za uzgoj lješnika na području općine Donji Vakuf. Nakon pozitivnih nalaza određena je lokacija i izvršena priprema terena površine 30 dunuma ili 3 hektara za sadnju lješnika. Zahvaljujući prijateljima iz Italije, koji će obezbjediti sadnice lješnika za ovu našu proizvodnju, i uz podršku načelnika općine Donji Vakuf, Huse Sušića mi smo prošle jeseni izvršili pripremu parcele na Voćnjaku. Za mjesec april najavljujemo sadnju na, vjerujem, jednoj od najvećih plantaža na području BiH.“ – ističe Nermin Šutković, direktor Zemljoradničke zadruge „AT“ Donji Vakuf.
Osim plantažnog uzgoja lješnika u Zemljoradničkoj zadruzi „AT“ Donji Vakuf planiraju podizanje i rasadnika lješnika s ciljem pružanja kvalitetnog sadnog materijala svim zainteresiranim proizvođačima . Realizaciji ovog plana prethodi ispunjavanje zahtjevnih uslova i propisa koji regulišu navedenu oblast.
„ Lješnik je višegodišnja kultura. Od sadanje do prve berbe treba proći 4 – 5 godina, a puni rod postiže se 6. – 7. godine po sadnji. Za razliku od jagodastog voća, na plantaži lješnika ne treba toliko radne snage. Ko god se odluči za proizvodnju lješnika mora će da, uz našu stručnu i tehničku pomoć, ispoštuje uslove pripreme zemljišta jer se radi o dugogodišnjoj kulturi za čiju sadnju treba treba oranica duboka jedan metar. Ono što je zaključeno nakon posjete stručnjaka iz Italija jeste da je naša divlja lijeska mnogo manje podložna bolestima i ima veći godišnji rast u odnosu na lijesku u Italiji.“ – naglašava Šutković.
